Kao da me nema…kao da nisam tu. Tko me ne razumije neka ne cita, kome se ne svida, opet, neka ne cita. Ima pravo izbora, bas kao sto i ja imam pravo na to da pisem, ovdje, sve sto pozelim, sve sto volim. Ja sam ja, ovo sam ja. Ako netko ne shvaca ljepotu onoga sto je meni lijepo i sto ja volim, ako ne razumije moj nacin trazenja, stvaranja, moju srecu…Zasto to objasnjavati, kako je uopce moguce objasniti? Ili vidis ili ne vidis.
Ja ne objasnjavam stvari kojih rijeci nisu dostojne, zasto kvariti ljepotu rijecima? Jednostavno to ne zelim.
Svi mi zivimo u istom svijetu, ali postoji jedan meduprostor gdje rijeci gube znacenje, gdje je sve na djelima, u dodiru, pogledu…Neki ne poznaju taj meduprostor. Zalim ih. Ne osudujem, ali zalim…Zalim zbog toga jer ih nema tamo, a ja bih voljela da jesu, ponekad mi nedostaju.
Ali mirim se s tim…eto.
Iza mene je jedno razdoblje, poduze razdoblje gubitka. Gubitka sebe, sto je najtezi oblik gubitka. Ali kao sto rekoh, iza mene. I stvarno ne zelim pricati o tome, ne zelim se prisjecati niti analizirati. Naucila sam neke stvari koje cu pamtiti, a sve ostalo je proslost. Jer opet sam tu. Ne mislim samo fizicki, ovdje na blogu i inace, vec duhovno.
I osjecam se sretnom. Covjece…ovo sad vec zvuci kao neka reklama, iako ne znam koja to tocno. Hm…mm. Nije ni vazno.
U skoli je postalo prilicno stresno, sto je opet rezultat mojeg psihickog stanja ravnodusnosti neko vrijeme. Ali ne onog zdravog obika ravnodusnosti, vec onog totalnog nehajanja za bilo kakve pojave oko mene. To zna biti ubojito za onu mastovitu, kreativnu polutku mozga, ali i onu drugu. A ubojito je i fizicki. Moja ravnodusto-nehajna lijenost dopustila je gomilanje skolskog gradiva i obveza, u prevelikim kolicinama. Tako da sam sad malo opterecena time, ali bit ce na kraju sve ok. Samo treba malo discipline i volje. A toga sada, napokon (i hvala Bogu) imam, u dovoljnim kolicinama. Znam da ce bit ok, sve ce bit dobro.
Nedostajali ste mi, ljudi. Jako…Nisam stvarno dugo posjetila nikoga, bas nikoga…i osjecam neku prazninu. Pogotovo mi je nedostajao Evil. On je nekako uvijek tu negdje, uvijek me razveseli komentarom, spomene me u postu. Zbog njega se ne osjecam onako nevidljivo medu svom ovom blog nacijom (svoje frendove, naravno ne smijem izostaviti, missy, legendarnog nessa, a i stompy je tu negdje, znam, samo se nece pojavit, ali ok, kuzim stvar. Privatnost je dragocjena stvar, cuvaj dok mozes). Njega cu prvog posjetit, da vidim sta ima novoga. Cim uhvatim vremena za malo duze sjest i samo citat, i citat…Jedva cekam.
A do tada, najdraza svjetino, pametni ljudi moji, njezne dusice, pa cak i dezurni seratori (znamo da i takvih uvijek ima, ali, ne mislim time nesto lose) :). Veeelik vam pozdrav i do citanja (coovjece, sto nisam dugo upotrijebila taj izraz)…
Voli vas sve frulica
Post je objavljen 03.12.2004. u 08:26 sati.