slovima... ona
izvode plavu rapsodiju -
- tako sam postavila kameru -
da - prostori se tako igraju
kad kapci nisu hermetički spušteni
ne šapći...
slova izvode svoje predstavu, kao da znaju da...
ne gledam. krive se,
nestašna...
krivnja je suvišna.
slova postaju soba iskrivljenih ogledala
gdje nikad nisam kakva jesam.
i samo zbog radoznalih susjeda
- daj reci mi,
jesam li...?
sve se vrti kružno plavim svjetlima u točku u sredini.
znaš, sutra možda brod neće doći
i možda ću ostati zatočena,
hoćeš li znati?
ili mariti?