Vidim da je Blog proglašen riječju godine. Meni je to lijep podatak.
Naime, meni taj podatak govori da je prošlo svršeno vrijeme infomativne vladavine pojedinih čuvara informacija i manipulatora s informacijama. Koji su prodavali samo svoju istinu.
Posebno mi je drago što je blogovski pokret obuhvatio i našu zemlju. Dakle, više nismo osuđeni na ono što nam drugi prodaju kao istinu. Sanader, Šeks, Žužul, razne špije itd.
Zato se ne slažem s rečenom definicijom Bloga.
Jer Blog je već najmanje dnevnik. Blog je velika javna govornica u kojoj možete saznati svašta. To je ona rupa u kojoj je izrečena istina o kozjim ušima cara Trajana.
Jer ako Vlada, Sabor, Predsjednik i sve ine Institucije hoće nešto sakriti od nas, tu je Blog i već ćete nekog naći koji bi prije pukao nego prešutio. I tako, mic po mic, eto istine.
Ja se u to svakodnevno uvjeravam, jer dnevno na čitanje Bloga potrošim i po pet-šest sati. Naravno, ne stignem sve pozorno pratiti, ali pratim rad onih koji po mojem mišljenju zaista predstavljaju vrlo novu generaciju hrvatskih pismenika. A na ovom prostoru upoznao sam vrlo pozitivne, ali i one druge, o čemu ću sutra reći riječ-dvije. Jer ne mogu prešutjeti baš svaku budalaštinu, osobito ako je ta budalaština vezana s prodajom šovenskih muda pod europske bubrege.
Stjecajem okolnosti, dnevno se krećem u vrlo različitim društvima. Budući da pričamo o svemu, tako pričamo o Blogu. Zapravo, mene zanima čita li tko što Blogovci pišu. I svaki put se razočaram kad neki javni djelatnici nisu nikad čuli za ovu adresu.
Zato mi je danas uljepšao dan Joško Martinović, novinar i urednik na HTV. Vozimo se danas nas dvojica u liftu za drugi kat. Pitamo se što radimo itd. E, onda ja njega, onako iz čista, upitam zna li što je Blog. Začuđeno me pogledao, naravno da zna. E, kažem, mogao bi u svojoj svakotjednoj emisiji imati jednu priču o zanimljivim blogovcima. Nije loša ideja, kaže i tako se rastasmo.
Joška znam odavno. Još kad je počinjao svoju sjajnu novinarsku karijeru. Za vrijeme rata često smo se sretali. Uvijek sam mu pomagao pravim informacijama koje je on znao pretvoriti u dobru sliku i priču. On i Darija Marjanović razvili su se u sjajne novinare i to mi je drago, jer sam svojedobno s njima radio. Uvijek su voljeli svoju profesiju i znao sam da će biti ono što su danas - vrsni televizijski stvaratelji i urednici.
Ali, vratimo se Blogu i onoj definiciji koja je proizvoljna. Jer ne odgovara stvarnom sadržaju Bloga. Valjalo bi da se ozbiljni znanstvenici pozabave svime što danas Blog znači. Uostalom, da su tekstovi na Blogu samo dnevnici i intimni zapisi i to je u redu. Dnevnike valja znati čitati.
Ali ono što čine barem 30 % Blogera uopće nije dnevnik.
Jer ima među nama i novinara koji u svojim novinama ne mogu objavljivati ono što objavljuju na svojim adresama.
Mislim da bi bilo dobro da se malo mi sami pozabavimo time. Baš me zanima što vi mislite.
Post je objavljen 02.12.2004. u 22:22 sati.