Svoj posljednji dramatični i očajnički pokušaj Luftwaffe je napravila 1. siječnja 1945. godine. Odmah nakon svitanja, više od 800 njemačkih zrakoplova, napalo je Savezničke zrakoplovne luke širom Belgije i Nizozemske. Odlično koordinirani, u brišućim letovima, vođeni po točno određenim maršrutama, a predvođeni zrakoplovima tipa Ju – 88, Bf – 110 i Me – 410 potpuno su iznenadili Saveznike. Britanci su izgubili oko 149 zrakoplova, a Amerikanci još više. Međutim i Nijemci su izgubili više od 200 zrakoplova, koji bi im itekako kasnije dobro došli. Mnogo izgubljenih pilota koji su još bili neiskusni, još bi se nekako i nadoknadilo, ali iskusnih zapovjednika koji bi ih vodili bivalo je ipak sve manje, a tu su sada zauvijek izgubljeni: pukovnik (potpukovnik tadašnje njemačke vojske) Günter Specht zapovjednik JG 11, satnik Horst Günter von Fassong zapovjednik III/JG 11. Ime ove nesretne operacije povijest je zapamtila pod kodnim imenom – Bodenplate i ta je akcija zauvijek oslabila obranu sve slabijeg Reicha. (O operaciji Bodenplate – podna ploča, Athumanunh će napisati opširnije i temeljitije, jer tako izdati svoje najbolje pilote mogu samo oni koje Athumanunh naziva – ljigavci, a ljigavci su bili Göring i njegova klika.) Novu taktiku pokušao je Hajo Herrman, a po njegovoj zamisli piloti su trebali svoj zrakoplov dovesti do Savezničkog bombardera i potom udariti u njega, ali neposredno prije sudara pilot je trebao iskočiti. (Dakle nešto slično, japanskim kamikazama, ali ovdje pilot ne treba poginuti, već se spasiti za drugi put.) Ova novoustrojena postrojba dobila je kodni naziv – Komando Elba, a opremljena je bila zrakoplovima tipa Bf –
109 G. No, piloti su tek mladići koji nemaju nikakvo životno, a kamoli ratno iskustvo. Svoj masovni nalet Komando Elba napravila je 7. travnja 1945. godine kada je istodobno poletjelo 120 zrakoplova, a zaštitu su im pružali lovci tipa Me – 262. Američki lovci tipa P – 51 iz pratnje bombardera izmanevrirali su njemačke Me –262 lovce i uspjeli oboriti 59 njemačkih lovaca Bf – 109 G. Od 18 napadnutih američkih bombardera oboreno je samo 8 bombardera, a samo je 15 njemačkih pilota Bf – 109 G preživjelo i uspjelo se vratiti u svoju bazu.
Na kraju bez obzira na stalnu premoć i nadmoć Saveznika, njemačko zrakoplovstvo nisu uspjeli poraziti vojnički onako u borbi, porazilo ih je nešto drugo. Naime. Stalni Saveznički napadi po tvornicama sintetičkog goriva i rafinerijama nafte konačno su urodili plodom. Njemački zrakoplovi sve su više ostajali bez goriva. Ogledni primjer za tu tvrdnju je JG 6 pod zapovijedanjem bojnika Gerharda Barkhorna. Naime, JG 6 ima dovoljno zrakoplova (novi tipovi Fw – 190 D oko 150 komada), dovoljan broj pilota riješenih i spremnih na borbu, ali nema goriva.
Galland je ovo shvatio i pokušao je preustrojiti preostalih sedam lovačkih skupina u jednu JG 44, ali za sve je bilo već prekasno. Nadnevka 3. svibnja 1945. Galland je ranjen, a njegovim pilotima preostala je samo predaja. Bio je to kraj Luftwaffe i kraj njemačke protuzračne obrane.
Post je objavljen 02.12.2004. u 22:24 sati.