Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pyramid

Marketing

put u Egipat - drugi dio

buđenje... Negdje oko devet sati ujutro kod kuće bi bilo cca. 5 stupnjeva celzijusovih dok je ovdje u sunčanom kairu već 20 stupnjeva. dakle fino, lijepo, toplo jutro. Slijedi promjena novaca u domaću valutu i ispijanje prve jutarnje kave. dakle dva problema. Prvo, u načelu sve radi samo onda ako se dotičnom radi. potraga za mjenjačnicom je urodila plodom i novci su promijenjeni. Samo je fora to kaj u Egiptu je najveci apoen 100 EGP ( cca 100 kuna), ali ih nitko ne koristi nego vam za sto jureka izvale na pult 25 centimetara visoku hrpu egipatskih dvadesetica. Drugo..kava., puna je začina i ima okus po lošem vicu. Nakon moljenja i kumljenja dotična gospođa koja je kakti skuhala tu kavu, pristaje napraviti tursku kavu. ta kava je crna ko asvalt i zagarantirano ne spavaš jedno dva dana , ali je bola od one stravične začinske tekućine od prije. Grad je ogroman, zmazan i sve je u nemogućem neredu, barem na prvi pogled. Unatoć strašnoj gužvi, nepridržavanju prometnih pravila i sveopćem kaosu, sve funkcionira bez beda. Promet je u najmanju ruku interesantan. Pošto nema vlage i zbog toga ništa ne trune, auti su stari i po 40 godina, a tak i izgledaju. Drugi dan misije kairo je prešel u čuđenju gradu i ljudima kojima smo mi by the way (čitaj: baj d vej) jako čudni i svim silama se trude pokazati kak su oni kulturni i fini. To se pogotovo odnosi na taksiste. ako hodaš po ulici a on nailazi prazan trubil bu ti da te poveze, a ako je pun trubil bu ti da se ispriča kaj je pun i kaj te nemre povesti. opča komunikacija se odvija putem sirena na autima. sve u svemu auto vrijedi max. 150 eura a sirena, bog te neće, kaj na prekooceanskom brodu. za krepat. Večer je još interesantnija. Grad je tak osvijetljen da nitko ne pali svjetla na autima, kobajagi štede akumulatore. ali nema saobračajnih nesreća ni zastoja. Trebali bi se naši odgovorni zapitati. kad padne noć i milijuni svjatala sa svih strana preplave grad stvarno čovjek osjeti grižnju savjesti kaj ide spavati i možda nekaj propušta. Ali treba se odmoriti jer sutra se ide u Gizu na piramide. fakat jedva čekam.....

Post je objavljen 02.12.2004. u 18:48 sati.