Prvotna maštanja o ljubavi.
Ne.
Krivo.
Tada nisam bila svjesna da postoji ljubav.
Nevidljiva poveznica muškarca i žene.
Možda bolje… maštanja jedne klinke. Općenito.
Fasciniralo me naizgled neobjašnjivo. Tajnovito. Bajkovito.
Shvatila sam da su knjige (uz bakine priče) nepresušan izvor čuda.
Vještice i čarobnjaci.
Magija uzrokovana nerazumljivim riječima, mahanjem čarobnog štapića.
Pokušavala sam pronaći te riječi. Bezuspješno.
Smišljala svoje. Ni to nije upalilo.
Ne znam ni gdje se čarobni štapići prodaju.
Najdojmljivije biblioteke vidjela sam u filmovima, smještene u velikim kućama, starim dvorcima.
Dvorci su iza polica s knjigama skrivali tajne prolaze.
Paučina po zidovima. Labirinti. Baklje.
Svaki ima priču.
Film. Crno bijeli.
Zagonetni muškarac čudnih sklonosti.
Hrani se krvlju.
Spava u kovčegu.
Izbjegava sunčanu svjetlost.
Putuje olujnim morima.
Plaši se češnjaka, svete vode, križeva i drvenih kolaca.
Htjela sam ući u film. Opčiniti ga.
Živjeti noću.
Šćućuriti se uz njega u kovčegu danju. Dopustiti mu da me štiti.
Gristi. Grebati. Opijati se krvlju. Letjeti.
OGLAS - traži se!
Crna mačka. Čarobni štapić.
Stihovi za magijanje.
Muškarac oštrih kutnjaka s averzijom prema češnjaku.
Imućan. Čitaj: dvorac prepun tajnih prolaza. Prednost starijim (dvorcima).
Ili barem… maštovit, nesvakidašan i nadasve čudan.
Post je objavljen 02.12.2004. u 23:59 sati.