Danas sam imao neke sasvim druge planove.
Najprije otići u redakciju, razgovarati s Brankom Uvodićem o emisijama koje snimamo ovaj mjesec, prošetati s De Bellym kroz život i Zagreb, a onda otići kući, nahraniti staru majku, razgledati 2. knjigu "Rječnika" što ga izdaje "Jutarnji list", a koji "Rječnik" kupujem i spremam za svoju kćerkicu Unu, te sjesti i napisati tekst o - što ja znam što sam htio pisati!
Budući da sam uredan čovjek, svratih da pogledam što ima na pošti. Tamo me dočekalo lijepo pismo drage mi Annie de Svima Nama i pisamce Alojzija s bijelim krinom.
Naravno, kakav bi ja bio virtualni djed, pradjed i koliko god hoćete puta ono pra, da ne pogledam što mi radi moja jedina unučica, odnosno praunučica i koliko god hoćete stavite onih pra, Iffa.
I, naravno, ostao bez riječi.
Jer mi je Iffkica pripremila upravo nevjerojatno iznenađenje. Moram, upravo na ovome mjestu zahvaliti svima koji su mi poželjeli sretan rođendan koji, usput, ne slavim već pet godina, budući da držim da to nisu godine koje bi se trebali slaviti. Dobro, tolikoitoliko, nije važno, idemo dalje dok se diše i veseli, dok se druži i voli.
Ali, ovo ne smijem prešutjeti, jer bi bilo nepristojno. Zato, molim vas, posjetite adresu malenoprase.blog.hr i pogledajte tu sreću koja se zove Iffa. Najprije će vas u moje ime počastiti sa slasnim jagodama, a naročito Scorpyja za današnju lijepu pjesmu, a potom ćete vidjeti svu maštovitost moje velike i jedine unučice. Ne trebate žuriti. Jagoda ima za sve, a u Iffkice ima isto toliko radosti za sve nas.
I, molim, ne pipajte malu macu. Toliko je nježna da bi je svaki dodir, osim umilnog dodira oka, mogao fizički ozbiljno povrijediti.
Hvala Iffkice.
Post je objavljen 01.12.2004. u 19:51 sati.