Jedan vrlo lijepi i uzbudljivi trenutak u životu podzetnika je kada dobije prvi pravi posao odnosno kad pošalje svoj prvi račun na naplatu. A tek kad lova sjedne;))))
Sad ću se opet malo ubaciti u računovodstvo. Dakle podsjetimo se slike svog poduzeća netom nakon osnivanja, a oni koji nisu čitali prvi tekst neka to učine sada.
S jedne strane imamo 20 tis kn casha na žiro računu u Aktivi i 20 tis upisanog temeljnog kapitala u Pasivi. Recimo da smo se ubacili i u sustav PDV-a. Sad izdajemo račun na 6.000 kn + PDV = 7.200 kn. Slika izgleda ovako:
Dakle u Aktivi imamo povećanje za 7.200 kn koliko mi POTRAŽUJEMO od našeg kupca jel? I nadamo se da će nam što prije platiti;) S druge strane nakon što smo izdali račun stvorili smo si OBVEZU da platimo PDV. Njega ćemo morati platiti na kraju sljedećeg mjeseca/tromjesečja na poseban uplatni račun i ispostavit ćemo PDV obrazac poreznoj upravi.
Nakon što nam Kupac plati mi imamo na računu 27.200 kn, platimo PDV državi i to je to. Na kraju godine bi se aktiva i pasiva izjednačile preko računa dobiti i gubitka i slika bi bila ovakva:
U ovom slučaju bi mi ostvarili dobit od 6.000 kn koja bi se vidjele u pasivi, a u aktivi bi ostao cash. Platili bi i porez na dobit od 20% na tih 6.000 kn.
Kupnja stvari na firmu i amortizacija
Umjesto da platimo porez na dobit možemo tu lovu uložiti u nešto korisno i tako si smanjiti poreznu osnovicu. Npr. kupimo novo računalo za tih 6.000 kn.
Kao što vidite iz slike kada kupite neku dugotrajnu materijalnu imovinu ne smanjujete automatski svoju dobit. Naime jedino što se promjenilo je da ste novac (cash) pretvorili u računalo koje je i dalje vaša imovina. U stvari mogli ste teoretski potrošiti svih 26.000 kn za novo računalo i dalje biste morali platiti porez od 20% na tih zarađenih 6.000 kn. Da! Love na računu nema, ali porez se mora platiti. Hoću reći to što ste kupili računalo i potrošili lovu ne znači automatski i porezno priznati rashod. Ključno je ovo "porezno priznati";) Srećom tu je amortizacija i možemo porezno priznati određeni postotak troška nabave računala. Pravilnik o amortizaciji. Za računala piše da se mogu otpisati u roku od 5 godina (stopa amortizacije 20% godišnje). Znači ako smo potrošili 6.000 kn najviše si u prvoj godini možemo priznati 1.200 kn (ako smo računalo kupili početkom godine). Kako svako pravilo ima izuzetaka tako je i naš pravilnik dovoljno fleksibilan pa kaže da se može određena oprema koja je nabavljena i stavljena u upotrebu u istoj godini jednokratno otpisati (100%). To bi onda značilo da imamo amortizaciju od 6.000 kn i da je dobit u stvari 0 (nula) a samim tim i moramo platiti nula poreza. U tom slučaju u bilanci onda više ne bi bilo računala jer je njegova knjigovodstvena vrijednost sada 0. Mogli smo kupiti kompić za 10 tis kn i onda bi mogli birati hoćemo li ostvariti gubitak (otpišemo si svih 10 tisuća) ili dobitak i koliki će on biti. Zašto to sve pričam? Zato da se ne iznenadite kad skužite da ostvarujete dobit i morate plaćati porez, a na računu nema love:)))
Loša vijest je što su najavili ukidanje mogućnosti jednokratnog otpisa zato se požurite i do kraja godine kupite što ste mislili kupiti. Ne mislim nužno da to i platite:) dovoljno je da imate račun, a plaćanje može i sljedeće godine, dogovorite se s prodavačem.
Ima tu još nekih fora i caka, ali to prepustite svom knjigovođi ili završite tečaj za knjigovođu. Nije skupo, a dosta je korisno.
Post je objavljen 30.11.2004. u 23:09 sati.