Blitz je napravio uistinu izvrstan potez time što je Stoneovog Aleksandra - kojemu su, po običaju dodali pridjev Veliki, valjda da neke od domaćih nacionalista ne dovedu u zabludu kako je riječ o biografiji starojugoslavenskog kralja – lansirala istovremeno s američkom premijerom. Da su, po običaju, čekali tri-šest mjeseci ne bi ga nikako mogli reklamirati kao "najveći film godine" i ne bi mogli skrivati neugodnu činjenicu da je 150 milijuna US$ vrijedan spektakl doživio ne fijasko, nego blamažu na američkim kino-blagajnama, ne uspjevši u prvom vikendu prikazivanja ući među pet najgledanijih.
Iako je uz ignoriranje od strane publike išao i "topli zec" od strane američke kritike, mnogi drže kako je razlog Stoneovog neuspjeha isti onaj koji je prije malo manje od mjesec dana došao glave predsjedničkoj kampanji Johna Kerryja – homofobija zatucanih prostačkih američkih masa. Tvrdi se kako, za razliku od Hollywooda, prosječni Amerikanac nije spreman za spektakl koji će jednu od najvećih povijesnih ličnosti prikazati kao homoseksualca a "alternativni životni stil" kao nešto što je bilo općeprihvaćeno u jednoj od najnaprednijih civilizacija svijeta.
Ja dotični film još nisam gledao pa ne mogu o tome dati svoj sud, ali mi se čini da je Aleksandar propao iz istih onih razloga koji su svojevremeno došli glave Gigliju – jednostavno nije bio dobar film.
Ono što je ipak najtužnije u cijeloj priči jest to da će krah Stoneovog filma otežati posao Bazzu Luhrmanu koji je mislio raditi svoj verziju Aleksandrove biografije s Leonardom di Caprijem u glavnoj ulozi. Mogla bi se ponoviti tragična priča Stanleya Kubricka čiji je ambiciozni projekt Napoleonove biografije zagušen u kolijevci nakon komercijalnog kraha de Laurentiisovog Waterlooa 1970. godine.
Post je objavljen 30.11.2004. u 19:55 sati.