Bilo je pitanje vremena, kada će moj Alien uskrsnuti. I da, desilo se to. Kao i u svakom filmu, razlika između prvog i drugog dijela je što u slijedećem ima više aliena (psihopatskih ubica, čudovišta... Izvor: Vrisak 2, 1997 godina). Tako je i u ovom slučaju. Taktika napada se morala bitno promijeniti. Kako su raspoređeni možete vidjeti na slici.
Sve se ovo desilo najviše mojom krivicom. Jer sam ignorisala prve znakove. Prije par dana iskočila je jedna. Pustila sam da sama prođe.. nisam je nešto posebno tretirala. Nisam izlazila u javnost puno. Međutim iako poučena iskustvom da nevolja nikada ne dolazi sama, nisam poduzela ništa kako bi spriječila eskalaciju bubuljica.
Tako da se trenutno nalazim u blagom stanju očaja. Zašto. Zato jer izlazim za par sati. Nema tog korektora na svijetu koji može pokriti ove moje potkožne grdosije. Lice mi izgleda kao da su me pčele izujedale. Ali nisu. Kako znam? Ima više razloga... Zima je, ujed pčele boli i kako sam alergična na iste vjerovatno bi bila u hitnoj negdje. I otkud mi pčele uopšte padoše na pamet.
Najviše problema mi predstavljaju 2: b1 i b2. B1 mi ide na živce zato što je non stop vidim (bez ogledala). Non-stop mi oko leti na nju. Tačno preko b2 mi dođu držači naočala, pa je neugodno, pomalo bolno... a i naočale mi nisu balansirane kako treba. (Da, da... ja sam Linda Evangelista. Trenutno živim u Sarajevu da se sakrijem od javnosti. Nemojte nikom reći :))
Nisam sigurna kako je do ove, očito, alarmantne situacije došlo. Ko je odgovoran. Čokolada možda?!
Ta čokolada me zbunjuje... Toliko je kontradiktornih informacija o odnosu čokolada-bubuljice. Jedni kažu ima veze, drugi kažu nema. Nisam ni ja na čisto s tim jer moj glavni izvor štampa namijenjena ženama. Dakle u jednim te istim novinama mogu se dobiti i jedna i druga informacije i to obično nekako ovako: