Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Zapisi iz mrtvog doma
(Moskva, 1821 - Sankt Peterburg, 1881)
Ruski romansijer i pripovjedač, jedan iz uskoga kruga najvećih pisaca u povijesti književnosti, među kojima su Dante, Shakespeare, Cervantes, Goethe... Nitko u modernoj književnosti nije s takvom snagom otkrivao ponornu tajnu ljudske prirode, i pri tomu stvarao savršene književne forme. Živio je tragično: neželjeno školovanje (vojna akademija), bolest, smrti u obitelji, desetogodišnja robija u Sibiru, život u dugovima i siromaštini... U mladosti bio je pristalica ideja utopijskoga socijalizma, zbog čega je i robijao. Nakon povratka iz Sibira priklonio se pravoslavlju i ideji ruskoga mesijanizma, braneći konzervativni caristički poredak. Roman Zapisi iz mrtvog doma, koji se danas može gledati kao genijalni začetak tragičnoga logorskog žanra što će u naše vrijeme kulminirati djelima Karla Štajnera, Solženjicina ili Šalamova, bio mu je prvi veliki književni nastup poslije robije. Tom su se knjigom oduševljavali najveći umovi, a Tolstoj, s kojim je Dostojevski imao ozbiljnih razmimoilaženja, napisao je: "... ne znam ni za jednu bolju knjigu u cjelokupnoj novijoj književnosti, uključujući tu i Puškina". Uz djela Bijedni ljudi (1846), Dvojnik (1846), Bijele noći (1848), Selo Stepančikovo (1859), Poniženi i uvrijeđeni (1861), Zapisi iz podzemlja (1864), Idiot (1868), Bjesovi (1871/72), Mladić (1875), Zli dusi (1871/72) i druga, Dostojevski je autor dvaju romana Zločin i kazna (1866) i Braća Karamazovi (1879/80), čija otkrivalačka genijalnost i književna ljepota neprekidno zaokupljaju čitatelje i prozvode nova tumačenja.
Post je objavljen 30.11.2004. u 18:39 sati.