Kuća na obali.Pijesak i trava.Jesmo li ovdje već bili?One fotografije u kutiji, ne sjećam se više, jesam li to ja na njima ili neka druga žena.U cijelom ovom crnobijelom filmu, crvene su samo cipele.Pokušavam zaboraviti što si rekao, tvoje će mi se riječi umiješati u misli.To je kao da prolazim kroz sobe bez vrata i samo s jastucima.Neka blistavo topla tijela po kutevima i ispod mene.Kada zatvorim oči, diraju me.Kao ti od tisuću ruka.Opet isti crnobijeli film s ispucalom gramofonskom glazbom ispod haljine.Možda previše trebam.Kada vidim da želiš, ja to mogu.Dodiri nedostaju.Dio svijesti ispod kože.Svakog ćeš trena posegnuti za mnom, proći kroz ogledala i uzeti me.Prejak si, tijela me ne puštaju ni kada se probudim.Ruke provučene ispod mojih, uz leđa, stojiš iza mene i držiš mi bradu visoko.Tada obično zaškripi pjesma na igli.Strah ili trzaj.Kako crnobijeli filmovi dobiju boju?Kad iskoračim iz crvenih cipela, dah sam ti bliže.Odolit ćeš mi?A krv je slatka.I lijepe boje za haljinu.
Post je objavljen 30.11.2004. u 13:10 sati.