Jesam li vam pričala o …?
Mogu li preskočiti prosinac? Probuditi se prvi dan siječnja.
OdmOrena i snena.
Javljaju se duhovi prošlosti. Praznici. Kako sam ih kao mala voljela!
Čiste čizmicE. Naranče i čokolada.
Bojala sam se Krampusa. I njegovih pomagača. Skrivala se iza bakinih skuta dok su po crkvi tražili zločestu djecU. Otimali ih i stavljali u košare. Odnosili u nepovrat.
Nitko poslije nje Me nije znao tako zaštiti.
Zamamni miris kolaČa.
Pomagala sam joj. I bila sama sebi jako važna.
Plesala jE sa mnom po kuhinji.
Bor. Božić.
Ukrasi. CiJelu godinu sakriveni u velikoj kartonskoj kutiji. Zajedno sa velikim fotografijama predaka. Mirisom prošlosti.
LampicE.
Vrzmala sam se oko bora.
Tražila mjEsta po stanu gdje bi mogli biti sakriveni pokloni. UživaLa u igri.
Tajna. Samo moja.
Malene jaslice. ŠarenI omoti. Muzika sa starog gramofona.
Odnijela je sa sobom smijeh. ZauvijeK iz tog tmurnog stana.
Bila je čudO. Moje čudo.
Zamrzila sam praznike i obljetnice.
Gorčina. Predbacivanja. SVađe.
PoglEdi puni mržnje.
Tražila sam izlaz. PobjeĆi.
Mislim da držim odmak. Ali praznici…
Nemilosrdni vremeplov.
Kada ću ih opet s nestrpljenjem očekivati?
Godina? 5?
Obitelj. Čiju sam jezgru sama izabrala.
Netko kome se vraćaM.
Više ne bježim.
Ponovo voliM. I vjerujem. Žudim.
A tajna…
Tako mala, a već mami osmijeh.
Savjet dana: Naučite čitati između redaka.
Voli vas Sanja
(možda me ipak pomalo zahvaća blagdanski duh)