Jednom davno, bila je u lancima jedna mala europska zemlja. Onda je jedne lance zamijenila drugim. Onda je te lance potrgala. Građani pučani te male europske zemlje pomislili su da su se zauvijek riješili lanaca. Ali ne.. Prvo su jedni jednakiji građani tu zemlju podjelili između sebe – ukrali su dobra te zemlje. Zatim su drugi jednakiji građani nastavili rasprodaju svih resursa. Te su stranci postali vlasnici svega vrijednog. A građani najzaslužniji za oslobođenje, i svi ostali mali ljudi (takozvani mali hrvati) su padali u depresiju, i to ne geografsku niti atmosfersku. I mada je situacija bila loša, bilo je još nade. Nada se sakrila i ljudi te male europske zemlje nisu ju moglu pronaći. Europa ih nakon stoljeća obrane nije htjela. Strane stvarne vlasnike dobara ta zemlja nije zanimala - jer ih je zanimao samo profit. Onda su neki ljudi u toj zemlji nekaj tražili po podu, uz kontejnere, po šumama i brdima, i na svim mogućim mjestima. Tada su mali ljudi našli nadu, vratio se osmijeh na lica stanovnika te su puni ponosa i svoji na svome napokon ušli u ujedinjenu europu.
Sanjam?
Post je objavljen 29.11.2004. u 22:00 sati.