Dakle, svega je bilo ovih dana. I, kao što rekoh – svakog čuda za tri dana dosta.
Vratimo se u normalan život, pa unatoč tome što onaj moj punašni prijatelj mislio ili ne mislio, ipak ću se malkice vratiti humorističnoj poeziji, budući da se volim šaliti, a naročito rugati samom sebi.
Takva je i ova pjesma koju je svojedobno pjevao, dok je pjevao, Josip Ivanković, pisac koji danas piše za djecu i povremeno popije koje pivce više.
Pjesma je prilično tužna, ako ćemo biti objektivni. Jer se tip, to jest ja, prisjeća jednog takvog ljeta i, sigurno je, baš određene ljepotice, koju, kao stari dobri gospodin, ne želi identificirati. A, s obzirom na dob, možda je autor zaboravio ime mirisnice, ali, očito, doživljaj nije. Čim mu se večeras vraća.
Zapravo, kad malo bolje razmislim, pjesmu objavljujem samo zbog tog ljeta. Ovih dana je prilično hladno; ovih dana neke ljupke Blogerice, siguran sam, razmišljaju o svim onim ljetnim avanturicama i avanturetinama.
Avanturice su ono što se zbiva u maloj barci, na plaži ili negdje u parku između cvjetova agava (o čemu pjeva Arsen de Dedić).
Avanturetine su ono što se zbiva u raznim brodskim kabinama ili u skupim hotelskim apartmanima. Budući da sam poznat kao vrlo skroman čovjek kojem je bliža pješčana plaža nego širok krevet (ravan šor) na kojem se snimala glasovita Ševerinina TV drama s pijenjem, pušenjem i prikazom nekih tjelovježbi, odlučio sam sve romantičarke podsjetiti na, možda samo jednu, sličnu uspomenu, koja nije tako glamurozna, ali koja je, ipak, ostala negdje u kutku njihova sjećanja ili prisjećanja.
Naravno, pjesmu sam nazvao Ljubavna priča, služeći se engleskim jezikom kojega uopće ne govorim, ne pišem, a ni ne razumijem. Što me često oduševljava.
LOVE STORY
Jedna žena, poput vala
Na srce je moje pala
Jedno more, puno sunca
A ljepota do vrhunca
Naša barka morem pliva
U nju sve se dobro sliva
Njene grudi, dobre nade
Ti rtovi život slade
Žena sjajna, ljubav svježa
Tijelo njeno divna mreža
A ja riba, iz dubina
Ćutim svjetlo njenih tmina
Bilo ljeto, stara tema
Jedna plaža koje nema
Ničeg nema, pa ni čamca
Ni topline ispod pramca
Sve je pusto, kano prije
Ona drugom pramac grije
Dok se pune njena bedra
Mom jarbolu prazna jedra
Post je objavljen 29.11.2004. u 21:43 sati.