Nisam rekao ništa.Ponekad su riječi suvišne,a momenat impresioniranja intelektualnim nadmetanjima uništava svaku draž zavođenja.
Govor tijela.
Shvatila si,vidio sam to u tvojim očima,žudnja je bila velika,toliko velika da sam joj vidio svaku neispunjenu poru.
I obećao sam ti da ću ih ispuniti.
Bez ijedne riječi,bez suvišnih gesta.
Sjedio sam za šankom,dražio nepce Canadian Club-om i gledao te.
Lovio trenutak kad sve postaje neizdrživo.
Spustio sam se sa stolca kao uragan,doletio do tvog stola i uzeo te za ruku.Trenutak do zida,ti na njemu,trgam gačice vlažne,podižem te i ulazim.
Bol i slast,divlje se trzaš,grizeš mi uho,osjećam vrelinu tvog daha,ili je to krv?
Bacam te na pod i opet ulazim u dubinu bez osjećaja ,samo igra bez pobjede,bez poraza,dominacija obostrana,igra bez kraja...
Svaki dan na drugom mjestu.
Publika slučajna.
Konobar je svršio prije nas.Bez riječi nas je otpratio pogledom.
Punim žudnje.
Prokleti voajeri.
Post je objavljen 29.11.2004. u 20:45 sati.