Koliko smo moćni, kad bismo samo mogli naslutiti!
Jadan pogled, riječ, misao - mogu promijeniti živote, sudbine, svijet.
Da nisam k`o dijete imala one, nego neke druge odluke, okolnosti i izbore, moj bi život zasigurno bio posve drugačiji. Bolji ili lošiji, nije važno. Ali drugačiji. Do temelja.
Da nisam imala Gorana za prijatelja u vrtiću možda nikada ne bih upoznala jednog drugog prijatelja čije ime također počinje s "G" a koji mi je ostao blizak svih ovih dana. Od kojega sam prepisivala matematiku i kojemu sam pisala zadaćnice iz filozofije.
Da nisam otišla iz rodnog kraja ranih devedesetih, ne bih danas znala da sam dodirnula živote nekih drugih ljudi. I dala im malo tuge, malo sreće. K`o i oni meni.
Da mi Biljana nije rekla da mi je mama guska a ja njoj da je njena mama patka, možda bismo i danas bile prijateljice i tko zna kojim bi nas putem to vodilo.
Da nije Mariji bilo pusto bez mene kad sam otišla studirati, možda ne bi provodila sate i dane na ICQ-u koji joj je otvorio neka poznanstva koja su je odvela daleko od mene i svih nas, koja su je promijenila do neslućenih granica.
Da nije bilo, bilo bi.
Da nisam, možda bih.
Da jesam, ko zna kamo bi sve otišlo.
Promijeni jednu stvar, promijenit će se sve.
Da nisam toga jutra, 31. prosinca u 8 sjedila u slastičarni i upoznala čovjeka koji me doveo na mjesto gdje sam upoznala drugog čovjeka, ne bih danas imala Dragog kojeg imam. Imala bi ga neka druga. Mada on tvrdi da je sve vodilo tome, i da bismo se sreli u nekoj drugoj prilici. No, bi li to rezultiralo iskrom? Sjajem u očima? Tko zna kako bi nas oblikovale okolnosti. Možda bih i tada bila u nekoj drugoj, nesavršenoj priči.
Ne bih ništa mijenjala, da se razumijemo.
Samo se ponekad pitam što bi bilo da jesam ili nisam.
Da sam neke ljude nazvala a neke nisam.
Da sam nekima rekla ono što sam prešutjela.
Ili prešutjela ono što sam govorila.
I čudim se nad čudesnom moći koju svi imamo u svojim rukama.
Post je objavljen 30.11.2004. u 08:23 sati.