NASTAVAK!
Kako se ovo sta ja pisem ne slaze sa pricanjem kako je bilo nekada?
Ali ja ne mogu izmisljati lazi da bi zadovoljio necije lazi koje su bile sirene po svijetu
o zrtvama crkava kao i kako se ne smije u crkvu.
Negdje oko 1950, sjecam se parade Prvog Svibnja, sva vojska je marsirala, radnici
iz tvornica isto, sjecam se tate ,malo si je potegao iz flase pa su pocele pametne rijeci:
Zivio Tito…i partija kao ,sta ja zivim sa mojom placom…brzo su ga odstranili ,vratio se je drugo jutro rano… nije mnogo pricao ,ali nije vise niti prisustovao Prvom Svibnju.
Godinama kasnije mi je kazao da ne ce biti nista protiv njega ,jer je uvijek bio primjeran radnik isto kao i dobrovoljac i organizator za rad i sudac porotnik.
Drugo sta se sjecam je mojeg bratica starijeg od mene ,kada se je napio i poceo vikati u restoraciji “zivjela Ustaska mladez”…veoma pametno u restoraciji punih sa vojnim licima, nasao se je neki kapetan izvadio je pistolj i kazao neka ponovi dace
ga ubiti…
budala od bratica opet pocinje…srecom umjesao se je milicajac i stao pred njega i kazao svima , da je moj bratic lud i pobjegao iz Vrapca…i nasli se okolo i ljudi civili i poceli zvati pijacu za sve u restoraciji i budala je izvukao glavu …eto to su dva
slucaja za koja znadem sta su istinita…cuo sam prica ali vecinom od pijanih, od njih uvijek cujes svasta.
Dapace da se toliko ne prica na Dijaspori o komunizmu i losim godinama koje smo imali ne bi niti znao da sam zivio u komunistickoj zemlji.
Kako se kaze ako se sa necim ne bavis niti ne znades da postoji.
Mozda zivot koji je moja familija vodila i nije se razglabala politika ima mnogo sa
time.
Ili mozda je Zagreb bio drugacije mjesto za zivjeti ,ja se ne sjecam problema niti u zanatu ,ako nisi zelio biti clan partije nitko te nije tjerao, dapace najvise komunista
su bili iz dalmacije, primorci i manjih mjesta.
Zagrebcani /purgeri su uvijek bili lijeni da uce i idu na fax, tako da su dolazili studenti iz okolice ,a najvise iz dalmacije…svaka im cast ucili su i zasluzili sta su studirali, a poslije sa izborom su izabrali biti komunisti ,jer je bilo lakse na polozaju.
Skoro svaka firma je imala jednog direktora tehnickog i jednog politicnoga, ja se ne mogu zaliti da sam ikada bio “politicki”ubjedjivan ili da je bila razlika izmedju mene i djeteta od komunista u skoli.
Dapace u Orlovcu ,osnovna skola imali smo u razredu cetri ucenika koji su bili is SJEMENISTA, za mlade svecenike, ali po zakonu su morali zavrsiti drzavnu skolu osam godina.
Sjecam se dva su bila dalmatinca, jedan bosanac i jedan hercegovac, bilo ih je i vise ali u drugim godinama i razredima.
Mi smo ih svi prihvatili i oni su bili uredu kao i mi su voljeli igrati nogomet i nisu bili
od strane ucitelja /nastavnika zlostavljani ,dapace su bili hvaljeni kao dobri ucenici i disciplinirani.
Za vrijeme skolskog ljetnog ferja sestra i ja smo isli ranijih godina u Slavoniju
stricu ,teti i djedu, vecinom sam ujutro rano vodio krave na pasu.
Poslije sam vadio pjesak iz rijeke Ilove, obicno sam izbacao oko 6-10 kubik metra, sta se je prodalo ,novce je pokupio tata za skolske knjige.
Cigla je teska 2.5 kg…znadem prebacio sam ih preko ruka mozda 100.000 i nosio
na zgradi od devet/deset godina do 13 godina.
Na Mirogoju gdje smo stanovali gradile su se kuce …o je moj dobar tatek je organizirao da svaki dan poslije skole idem raditi ,nositi cigle ,mjesati mortar, i
slicne poslove, u jednoj kuci prvoj imali su krave tako da se je racun za mlijeko ,krumpir, kupus, platio od mojega rada , ne sjecam se jednom da sam
dobio za kino…jer trebalo je zaraditi i za skolske knjige.
Jedino Bog blagoslovio moju stariju sestru koja je znala mi gurnuti nekada u djep
po koji dinar dosta za kino, i tako sve do 15 rodjendana dok nisam poceo zajam.
Znao sam raditi i do 21:00 h, po noci pa onda ici pisati zadacu ili drugo jutro od nekoga prepisati, ponekada sam i znao zadremati umoran u skoli.Ali nikada se
nisam zalio,dapace bio ponosan kako me je tata hvalio kako sam vrijedan.
Jedno moram kazati i on je poslije posla kod kuce uvijek od kada sam ga znao radio ortopedske cipele za invalide privatno.
A o vrtu sam pisao to je bilo stalno i poslije kada smo preselili imali smo gradiliste na Bukovcu, koje smo obradjivali svi tri od nas pa je onda otac odrzavao dalje sam ,poslije posla je isao nesto napraviti .pa premo mirogoja pjeske kuci, pa jos
kod kuce radio na cipelima.
Mama nije radila , tako da nije sa financijske strane bilo najbolje usprkos poslova.
Eto tako u jedno mojoj 13 godini smo poceli kopati na gradilistu, prvo podrum, jer smo bili na bregu…nije bilo vode , nema probleme jednu subotu otac i sin iskopali
dva metra sa dva i jedno 2.5 metra duboko bunar naisli smo na dvije zile, vode
koliko zelis za cijelo vrijeme gradnje.
Sa pocetkom kopanja podruma i dok smo skopali fundamente dosla je i jesen……i moja nova sezona novoga posla koji je bio makar na toplome i veselju sa drustvom kod moje tete i ujaka.
Kada si posljednji put sjetio se djetinjstva svog?.
Bijeli Zagrebe, divan si , ljetom bos hodam
stopale se za vrucu smolu lijepe, probam
hodati na prstima al jos vise ga pece.
Pod zaklon dodem i noge pod vodu …oh Boze
Ti koji nam dajes i sunce i kisu ,ovo je bilo
malo previse, imaj malo sazaljena za nas tako male i sitne.
Misli mi lete sjetim se Slavonije,kao mali sam
iso cesto kroz skolsko ferje, bilo je vruce ali
odmah od kuce preko ceste bila je rijeka Ilova.
Bio sam mali ,ali svi su kazali vrijedan Jozin sin.
Lopata je bila veca neg ja, ali nisam bio zabadav
Jozin sin, zabado sam lopatu u rijeku i vuko sam
onako mali lopatu punu pjeska, i baco preko glave na prvu stepenicu…ponekad
pola je palo natrag u rijeku…al Vilko je bil Vilko uporan i satima bacao pjesak na tri stepenice prije nego sam ga bacio na vrh gdje se je skupljao i prodavo po
kubicnom metru……
Pa kaj u skoli sam prvi znao sta je kubicni meter,
uciteljica je pitala ,a ja sam reko….dva jutra u rijeci i to je toliko, i svi su se smijali
od Jozinog sina ….ali on je pokazo sa svoja dva mala koraka kolika hrpa treba biti
i onda skoro do glave visina tog pijeska,..i svi su rekli aaaaaaaaaaaajme.
Sjecam se djeda ,sitan stariji covjek,naocale i njegove familijske “svete knjige”, nedjeljom se nije nikada radilo, morao sam slusati djeda citati Bibliju, rucak je bio serviran, a mi mladi ispod 16 smo imali mali stol i stolice , i makar je bilo mjesta za velikim stolom , to je bilo nase mjesto.
Sjecam se prve godine suze su tekle u tanjur dok
sam jeo, a sestra je pobjegla u stalu i skrila se do navecer.
Sjecam se i godinama dalje, radio sam kao sluga
od ranog jutra do mraka, vodio sam krave na pasu,
vodio sam krave kada je djed orao.
Djed me je zvao Wilhem po pruskom caru, i stari je bil pametan, govoril je cetri jezika…a dosel je odmah od Zagreba od Cernomerca i ozenio se je za jedinicu Cehinju i imali su 13 djece.
Djeda je bio izuceni Kolar i bacve je radil, i mnogo toga kad se sjetim sam naucio
od njega.
Sjecam se kada je umro nisam isao na sprovod otac je isao sam.
Sljedecek ljete sjedili smo svi za velikim stolom,
a teta Bozena bila je mlada izbacila je stol i stolice u stalu i rekla dok ona zivi nitko nece sjediti i jesti sa tih “Djedovih stolica”
Ali ponekad se sjetim tih stolica i stola, pa svih 13
Kovacica su na njima odrasli i jeli , jer tak je nekad bilo.
Znam da ne rima ,ali eto meni bas stima.
Dok ovo pisem suze mi cure sjetim se Slavonije ,rijeke…pijeska i djeda, i dode mi knedla u grlu kada se sjetim djecjeg stola i djece samo pola metra od poda.
Vilko
Mala Masljenjaca
1950
NASTAVAK SLIJEDI!
Post je objavljen 29.11.2004. u 13:25 sati.