- «Mama, što je to – drukanje?»
- «Prilično zastarjeli izraz za navijanje, npr. u nogometu…»
- «A što je –drkanje?»
- «Hm, jedna riječ koja nije baš pristojna…»
- «Ima veze s nogometom?»
- «Može biti u vezi sa svim i svačim, ali s nogometom – ne!»
- «Evo vidiš, seka», uvjerava starija mlađu, «ipak je drukanje!»
- «E nije! Stajala sam blizu i jasno sam čula: bježi mali, ti još ne znaš ni drkati!»
- «Drukati!», ne da se starija, «Robi je htio igrati nogomet s dečkima iz četvrtog razreda, a oni su mu rekli da ne zna ni drukati.»
- «Ne, nego –drkati! Osim toga, još sam čula kad je Borna rekao Tinu: daj, ne drkaj mi po pernici!»
- «Što je to uopće, mama?»
- «Nešto što samo dečki rade?»
Što da odgovorim? Da rade i dečki i cure? Samo, dečki puno pričaju o tome. A bome i pišu, naročito kad si umisle da su pisci. Žene su suzdržanije, poneka spisateljica tu i tamo ubaci drkicu, kad želi privući veći broj čitatelja.
Sve u svemu, u literaturi i u životu, žene manje govore o drkanju. A više rade. I daleko uspješnije nego muškarci. Većina se žena već u ranoj mladosti tako uvježba da mogu izdrkati za minutu-dvije-tri. Možda zato mnoge žene s godinama gube interes za seks. Jer, fućkaš zadovoljstvo koje možeš dobiti dok izgovoriš 'klitorisna stimulacija'. I za koje ti čak ne trebaju ni ruke. Dovoljno je navući preuske trapke i malo se promeškoljiti. A o japanskim kuglicama da i ne govorimo. Ali, s vremenom postane dosadno.
Muškarcima nikad, jer oni se moraju svojski potruditi. Naći skrovito mjesto, nabaviti pornografske materijale, papirnate ubruse, osvježavajuće napitke. Izdvojiti vrijeme da razgledaju masu uslikanih komada, koje u stvarnosti ne mogu imati. Odagnati iz svijesti gorčinu i bijes zbog činjenice da kupujući porno smeće, guraju novac u džepove bogatim tipovima, onima koji te iste komade troše sve u šesnaest.
Strašno! Muško je drkanje zbilja bogu za plakati. Što uopće melju o tome, kao da se imaju čime pohvaliti? Bolje bi im bilo da šute.
- «Mama, nisi nam rekla!»
- «Što je drkanje?»
- «Ma, to je jedna obična prosta riječ za ono – kad se škakljaš po piši…»
- «Samo to? Zbilja?»
- « Mi smo mislile da je nešto wow! A kad tamo – mravci!»
- «Vi to zovete mravci, cure?»
- «Aha! Trče, trče, trče, trče mravca dva, od njihovog trka ja se ježim sva. Trči, trči, trči cijela četa mrava ili me to moja ruka zafrkava?»
- «Nisi čula tu pjesmicu, mama? Sve cure u razredu je znaju…»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 29.11.2004. u 02:31 sati.