Golanska bojišnica - nastavak
Tijekom 8. listopada izraelske postrojbe brane se uporno i žilavo, te pod svaku cijenu žele zadržati Kuneitru, Ajsiju i Madžel Šamo. Uzaludno pokušavaju povratiti, na lijevom krilu, uporište Džabel Šeik, a na desnom su krilu izraelski zapovjednici prisiljeni angažirati pričuvu iz Kafte prema El Duru. Tako na južnom boku sirijske 10. oklopne divizije izbijaju dvije oklopne i jedna mehanizirana izraelska brigada. Tijekom 9. i 10. listopada uz maksimalne napore izraelske postrojbe zaustavile su daljnje napredovanje sirijskih snaga. Sirijske oklopne postrojbe izgubile su oko 800 tenkova, a izraelske oko 200. Sirijci moraju na trenutak stati i čekati oklopnu popunu koja stiže zračnim putem iz SSSR-a. Taj kratki period Izraelci koristi za poduzimanje protunapada. Naime, sirijske postrojbe zauzele su vrlo plitku dubinu obrane, nemaju pričuvu, a postrojbe u dodiru prilično su im potrošene i zamorene. Bojišnica je široka 50 – 60 kilometara. Sirija ima oko 400 tenkova, a Izrael oko 500. No, manji broj tenkova nije toliko bitan koliko je stvarno opasan sam raspored sirijskih snaga ( na južnom krilu bojišnice od Ajsije do Fika razvijena je samo jedna sirijska divizija koja nema pričuvu, a na sjevernom dijelu se tiskaju čak tri divizije, hmmm, to i baš nije raspored kakav bi poželio ikoji zapovjednik). Izraelski zapovjednici ovo su dobro uočili i 11. listopada uz snažnu topničku i zračnu pripravu istodobno započinju napad na četiri smjera. Namjera Izraelaca je da stvore dvoja oklopna kliješta, jedna sjeverno, a druga južno, pa izabiru dvostruki obuhvat kao oblik manevra s temeljnom namjerom da se sirijske snage što prije razbiju, zatvore kliješta kod Sase i Rafida, te da se tako okružene sirijske postrojbe unište. Ostatke sirijskih snaga trebalo je odbaciti prema Damasku na sjevernoj bojišnici, a istočno od Rafida snage na južnoj bojišnici. Sirijski zapovjednici shvatili su svu opasnost po svoje postrojbe, pa su prisiljeni izdati zapovijedi za odstupanje i izvlačenje, a u području grada Sase u borbu ulaze iračka oklopna divizija, jordanska oklopna brigada i saudijski tenkovski odred. Ovim manevrom i brzim povlačenjem sirijske postrojbe izbjegavaju opasnost od okruženja, a izraelske snage napreduju vrlo brzo, pa ubrzo izbijaju na plato koji je od Damaska udaljen samo tridesetak kilometara. Na južnoj bojišnici izraelski prodor je zaustavljen. Sve sirijske pješačke postrojbe trpe teške gubitke od oklopnih snaga izraelskih postrojbi i brzo se povlače, no, sirijska 5. pješačka divizija opet se dokazuje i ona jedina pruža žilav i zadržavajući otpor izraelskim tenkovima. No, 13. listopada izraelske snage smanjuju pritisak i dio postrojbi izvlači se poradi upućivanja na Sinajsko bojište. Do 23. listopada sirijske postrojbe su popunjene i osvježene, a iz strategijske pričuve dovedena je jedna sirijska brigada mornaričkog pješaštva, dvije jordanske oklopne brigade i jedna iračka divizija, ali tih dana na zapadu egipatska 3. armija dovedena je u opasnost od okruženja, pa je Sirija primorana da prihvati prekid vatre i neprijateljstava. Nadnevka 28. listopada potpisan je sporazum o razdvajanju snaga na Golanskoj visoravni, a time je i završen Četvrti Arapsko izraelski rat koji je još više zamrsio situaciju u ovom dijelu svijeta. Arapske zemlje nakon njega su ostale posvađane i frustrirane, a Izrael pak je morao prihvatiti spoznaju da će u budućnosti morati respektirati svoje arapske susjede i smatrati ih za vrlo opasne protivnike, a pogotovo ako one budu djelovale kao jedinstvene. Relativno brz i jeftin uspjeh Izraela iz Prvog rata 1967. godine pripadao je povijesti.
Post je objavljen 28.11.2004. u 21:40 sati.