Danas je bio dan za ljenčarenje i opuštanje. Naspavala sam se, ustala sam oko podneva. Dan je bio sunčan i topao, pa sam popila kavu na balkonu. Nakon toga, kako sam se dogovorila već ranije sa prijateljicom, krenula sam spremati ručak.
Napravila sam jedan moj piatto forte – rižoto od karfiole ili cvjetače, kako vam je draže. Pa, evo kako je to bilo.
Očistila sam i oprala karfiolicu srednje veličine, narezala joj lišće i sredinu na komadiće. Sve zajedno, stavila sam polupokriveno dinstati na malo maslinova ulja. Kada je malo omekšala (usput sam podlijevala sa goveđom juhom), dodala sam sitno nasjeckani češnjak, peršin, papar i muškatni oraščić(mljeveni, kojeg sam neki dan tražila po gradu). Nakon desetak minuta, ne dulje, jer karfiola mora biti još malo tvrda, dodala sam rižu (treba biti ona velikog zrna, ja za rižoto preferiram Scottijevu Canarioli rižu), te vodu u dvostrukoj količini (na šalicu riže, dvije šalice vode). Kada je bilo gotovo, a bitno je da se riža ne smije prekuhati, tj.svako zrno mora biti individualno, ne slijepljeno, dodala sam žlicu vrhnja. Kada je već servirano, na tanjuru, svježe se nariba parmezan (u mom slučaju Grana Padano). Uz to smo jeli zelenu salatu, sa sjemenkama sezama, suncokreta i buče, prelivenu smjesom maslinova ulja i aceta balsamica.
Uz jelo popile smo po čašu porečkog sivog pinota.
Nakon što je prijateljica otišla, i nakon što sam sve spremila i očistila, upalila sam TV..taman na vrijeme za «Piramidu». Nemam puno komentara, osim da me nakon patetičnog filozofiranja Mije Begović zaboljela glava...
Pa sam se krenula baviti pametnijim poslom. Manikurom, pedikurom, friziranjem...
Upalila sam svijeću, danas je prva nedjelja adventa iliti došašća. Adventni običaji su u Primorju također novina, uvezeni sa sjevera. Tradicija adventskog vijenca nije toliko stara, svega dvjestotinjak godina, prvi adventski vijenci datiraju iz druge polovice 19.stoljeća, počeli su se raditi u Hamburgu. Uostalom, i božićna drvca vuku svoje porijeklo iz Njemačke, a na njihovoj popularizaciji je puno učinio muž kraljice Viktorije koji je bio njemački princ.
Običaj kićenja drvca na Badnje veče posljednjih se godina kod nas pomalo gubi. Svi kitimo drvce mjesec dana prije Božića, naravno potaknuti konzumerizmom koji nas dekoracijama i umjetno stvorenim predprazničkim veseljem mami na kupovinu.
Neću ove godine kititi drvce, nemam volje, nemam za koga. Stavila sam danas na vrata božićni vijenčič, kupiti ću zasađenu božićnu zvijezdu...
Sutra kreće novi radni tjedan. Još jedan u nizu...
Post je objavljen 28.11.2004. u 23:05 sati.