Znam, oksimoron odmah u naslovu. Posto je ovo jedna od rijetkih nedjelja da ne moram biti na poslu, odlucila sam je protratiti na najgori moguci nacin: lupetanjem po tastaturi po Leksikonu Yu-mitologije. Umjesto da citam knjige, usisavam prasinu, perem ves... Vidi se kakva sam ostarjela babuskara: naime, docim se ljudi pocnu 'prisjecati' starih vremena, zna se koliko je sati. Jos malo pa cu biti ovlastena primati popuste pri kupovanju karata za vlak, ulaznica u kino, upotrebljavati farbu za kosu na kojoj mora pisati 'covers grey hair 100 %'.
Prvo na sto sam kliknula je bilo Mitska i kultna mjesta, te vidim da se tamo spominju Jabuka, Kulusic u 80-im, Kinoteka Zg (i ona knjizara Moderna vremena u prizemlju), sve mjesta koja imaju neko znacenje za mene. I kad sam se u prepunoj Kinoteci zderala na publiku tokom Betty Blue da zacepe labrnju jer su se previse smijali (eh, kad sam neke stvari previse ozbiljno shvacala!), a buraz se crvenio od srama jer je sjedio do pomahnitale sestre!
Onda sam presla na Spomenar. E, sto je to bilo popularno, uzas jedan. Pogotovo kad si jos napravio magarece uho stranici (kao, tko otvori, xiolu voli, tako nekako), pa popularni stihovi, kao, recimo, 'U srce sam te zakljucala, ne mozes izaci, kljucic sam izgubila, ne mogu ga naci.' Leksikoni su dosli malo kasnije, u visim razredima osnovne skole (tko ti je simpatija, aaa, to je bila jedna od najvaznijih stranica, pa bi onda upisivala ili inicijale AC- a ko fol se ne zna tko je to, ono, u pripizdinskoj provincijskoj skoli; btw, sa njim sam svirala harmoniku u duetu - haracili smo po penzickim skupovima big time).
Odjeca i moda. E, sad ne znam sto prvo da spomenem: evo, Borosane koje me, naravno, podsjecaju ili na cistacice (obicno one tamno plave), ili na konobarice u drzavnim menzama-restoranima (one bijele). Koledzice, evo, kriva sam, priznajem, your honour, nosila sam ih u prvom srednje, i to jos na bijele carape. Ne da sam mislila da sam bila kul, nego uber-super-duper-seretski kul. Spominje se i 'pogrebi i pomirisi', eee, covjece, imadoh narancu, jabuku i bananu. I kako sam bila razocarana kad vise nije mirisalo nakon prvog pranja! Pa trikoi za tjelesni sa zvijezdama sa strane (Yassa?), sosevi od gaze, sajmonice, sve sam to nosila.. Vrhunac kulerstva je bila jedna frendica iz osnovne skole koja je imala JNA vojnicki, kozni, debeli remen, na kojoj joj je neki Amir iz Hadzica napisao adresu. Ajme, kako sam bila ljubomorna!!
Skola i obrazovanje: domacinstvo (jel se sjeca tko tog predmeta?), Suvarica (bijah zadnja generacija koja je derala po toj sabloni i bilo mi je super, bas me briga kaj svi govore); ONO i DSZ: pa kad smo isli pucati iz M-48 negdje na Crnomerecu, a zime, snijega i leda ko na sjevernom polu, smrzli mi se prsti, nisam ni osjetila da okidam, sve sam radila naslijepo, a kad ono, Pajo mi veli da sam sve pogodila i dobila 5!! SRZ (sat razredne zajednice), e, to je bila smijurija od 'predmeta'. Pa predsjednici razreda, eeej, covjece, koja je to bila cast. Pa nositi dnevnik iz razreda u razred (i onda svima dati da si pogledaju ocjene brze-bolje nego se vrati profesor), nije to bila mala stvar. Ili biti redar. A tek higijenicar! Pa kute (tko si je zaboravio obuci kutu, jaosiga njemu!). Ili natjecanje Titovim stazama revolucije: ne znam tocno je li se ovo moje tako zvalo, ali uvijek bi na satovima povijesti u 8. razredu nas par 'najboljih' djaka sjedilo u nekoj posebnoj sobici i strebalo o NOB-u iz one neke zelene knjizice koju je napisao Dusan Bilandzic.
Moram prestati. Koja tipicno staracka kvazi-pricica. Odoh sad malo biti seljak i pustiti si Les Rythmes Digitales (kaj mogu kad volim 80-ti stih u pjesmama - vidi se da sam seljacina polulagane kategorije).
Post je objavljen 28.11.2004. u 13:55 sati.