Bio je to tren.Odbljesak sunca.Zaslijepljenost.Srna na cesti.Odlučnost u trenutku.
Izlijetanje s ceste,zakoni fizike,stablo na putanji,album negativa i pozitiva života.
Beskraj,sazdan od ničega.
Glas u daljini,šapat ili san...nečije ruke na mome licu,tijelu,kosi.
Otvorio sam oči,bila si tu,klečala nadamnom i brisala mi krv sa lica,vadila krhotine stakla iz kose.
Moj anđeo?
Nisam osjećao bol,samo tvoje ruke,pogled,smirenost,odgovornost,prisustvo...
I snažnu želju!
Uhvatio sam te oko struka i već u idućem trenu sam bio na tebi ližući ti lice,čelo,obrve.Rukama sam trgao odjeću s tebe,trava je bila meka.Iz auta se nije dizao dim.
Bili smo zvijeri na zemlji koje su se parile iskonskom snagom instinkta koji ne dozvoljava odstupanje od žestokog.Grizao sam ti rame dok sam se zabijao u tebe,ne puštajući da mi pobjegneš...
Uzdisala si kao ranjena zvijer,osjećala si nadolazeću katastrofu neponovljivog orgazma,divljeg i neobuzdanog,snažnijeg od istine,trajnijeg od života.
Bio sam na tebi kad si ekspodirala.
Lišće je padalo s grana,diskretno se prizemljujući oko nas.
Željeli smo opet.
Srna je pasla u blizini.
Post je objavljen 28.11.2004. u 13:24 sati.