Kao prvo, jedan uffffffff. Glečte jednu stvar: ne morate se brinuti za mene kad me malo čopi depresija, ja sam vam takva da me sve živo ili super usreći ili super deprimira. Zato kad imam takav dan, napišem post. Smiješno mi je sad, kaj bi tek bilo da sam prvu verziju posta od jučer stavila na blog, još bi mi i hitnu zvali
. Ne, fakat, baš vam fala svima da ste mi tak dragi, samo se nemojte brinut previše oko tih mojih faza hormonskog ludila
.
Nadalje, danas vas upućujem na činjenicu da je počelo Došašće, vrijeme radosne priprave za Božić. Znam da je većini to doba koje primjećujemo po okićenim i šarenim trgovinama, doba kad se pripremamo za proslave koje slijede, doba šopingiranja i darivanja.
Neću ulaziti u rasprave oko toga što bi Došašće trebalo biti, jer oni koji drže do tog razdoblja i do samog blagdana sigurno to već sve znaju, a ostali će se već informirati.
Nego vam hoću napisati jednu stvar: ajmo svi skupa, bez obzira na to slavimo li Božić i jesmo li kršćani, probat pogledat preko kičastih izloga. Blagdan koji čekamo je (između ostalog) blagdan jednostavnosti, slavimo rođenje nekoga tko se rodio u štali. E, pa bi onda bilo super da, uživajući u šarenilu lampica, iz sve te svjetlosti i iščekivanja praznika iscijedimo snage da nekoga usrećimo. Npr.svakog dana uzmeš jedan bombonček kojeg voliš, ne pojedeš ga nego ga spremiš. I onda ih gomilaš. I kad završi Došašće, pokloniš te svoje bombončeke nekome drugome. Al ne pale se dečko, cura, muž, žena, mama, tata, baka, braća, prijatelji i ini bliski ljudi. Nego susjed, poznanik, kolega i ini ljudi s kojima nismo onak baš skroz super.
Nabacih ideju o bombonima, a ja uopće ne volim bombone...ok, nekaj drugo za mene!
U svakom slučaju, super ćemo se osjećat kad dođe Božić, to je ziher. Mizerno jednostavna stvar za napravit, a baš nekak topla!
Evo toliko od mene za danas, idem lijegat, bješe ovo naporan dan. Izlazak mi propao, ne pamtim da sam ovak loše se provela vani, pobjegla sam doma. Al to je valjda neki ekvilibrijum, drugi put bu ziher supač.
Ej, još nekaj. Ovo ću samo vama reć, nemam snage to izgovorit naglas. Prijavila sam se za volontirat prek ljeta u Kamerunu (Afrika u pitanju). Od 1.8. do 20.9. Joooooj, kad bi mi to upalilo, bilo bi mrak!!! Mislim, treba se posložit puno toga, ne smijem to reć nikom da ne bi propalo...juf držite mi fige ;-)
Ljubim vas sve i želim toplu nedjelju!
Post je objavljen 28.11.2004. u 01:45 sati.