nisam osjetila sjedinjenje školjke pupka s kozmosom,
nije se činilo da bih kad naslonim otvorene dlanove na kuglu osjetila kucanje njena bila pogrešan dan? nikad!
Sjedili smo i promatrali kako kiša neujednačenim ritmom bije iza prozora. Svjetlo se rasipa smećkasto s ovu stranu zelenog zida, naše se misli gegaju u pratnji sjena.
Hajde, znamo se po pogledu!
učinilo mi se da
moj put nije ka jednom mjestu
već ka jednom svemu
postoji li suputnik za moj put?
Negdje blizu rađao se novi život dok
na prozorima obojanim kišnom parom iscrtavali smo putanje naših odlazaka. Mape su odjednom ukazale moje lice jugozapadno, tvoje jugoistočno, oba potreta tako strana ovim karikaturama prosutim na kauču.
I samo masna fleka orisa na prozoru pričati će o tome sutra, kako smo oboje zapravo jedinstveni.
treba da unutar sebe
pronađem nekog
tko će uvijek
biti uz mene.