Jadna i boležljiva ovih dana vucara se tako naša gomilica po kući. A ideje za prehranit nam se smanjuju s količinom snage koju treba potrošiti na pripremu. I odem se ja inhalirati, pa mi se mozak malo pročisti i sjetim se da imamo doma još jedne neotvorene debreciner-hrenovke, one kak ti zdrava pureća verzija. Inače se ne hranimo baš tim stvarima,j ednom mi je jedan striček koji je radio u preradi mesa ispričao kaj sve ima u hrenovkama i od čega se rade, pa me ta priča nekak još proganja. Ali glad je glad, a nekad treba dati oduška tim mislima i napapat se i nezdravih stvari. I velim ja tako Mr.Perfectu nek on lijepo skuha nama te hrenofkice, dok ja objesim veš i nađemo se za stolom. I ode svatko svojim poslom. Za petnaestak minuta se mi fakat sretnemo na dogovorenom mjestu, mirisi se počeli širiti stanom i to ne neki oni koma kak već hrenofke neke znaju šnjofkati, već neki fini miris. Skužim ja da je to još miris od mog inhaliranja, pa je malo neutralizirao prirodni vonjić tek skuhanih, vrućih i lagano raspucanih hrenofčica. I izvadio Savršeni ... ne kobase (već su bile na stolu) nego tri vrste ... senfa. I crni kruh. I vrući punč. I bacimo se mi u gurmansko žvakanje fantastično ukusnih hrenofčica, nekak oplemenjenih i fakat nevjerojatno profinjenog okusa. I ubijemo se onak šmrkavi, i otvorili nam se od tih hrenofki svi dišni kanali, sve super, konačno dišemo! Čovječe, koje mrak hrenofke. Drugi put kod doktora umjesto recepta za razne kapi, sirupe, inhalatore, tražim da mi zdravtsveno pokrije pet paketa hrenofki, i svi zdravi. I odemo mi svi opet svak svojim poslom i za par sati kužim da se opet moram inhalirati, jer hrenofki više nema, dućan ne radi. I odem po svoju pripremljenu vodu koja stoji na šparhetu i skužim da nema vode u njoj i nekak čudno masnjikav prazni lončić. I pitam Savršenog da kaj je napravil s mojom tekućinom za inhaliranje ... Čim sam vidla blagotelećipogled, bilo mi je jasno da smo pojeli hrenovke skuhane u tekućini za inhaliranje. Eto, tak mali gurmansko-zdravstveni savjet otkriven kao i mnoga velika otkrića, sasvim slučajno. Ili bolje rečeno, zahvaljujući poznatoj muškoj navadi za komunikacijom. Ali uvjerila sam se da ima tak i čitavih obitelji gdje nitko nikad ne zna da li je neki član doma ili ne, gdje ak ostavite poruku jednom članu, možete biti sigurni da ju neće prenijeti nikome i tak ... ko da ne žive pod istim krovom. No, dobro. Ono što me trenutno osim prehlada i alternativnih načina liječenja muči je i borba s knjigom. Naime, konačno sam počela čitati neku knjigu nakon rođenja djevojčice koja nema veze s dojenjem, spavanjem, hranjenjem djeteta, motoričkim razvojem i sl.I odabrala sam jednu od knjiga koje mi je gospođa majka nakupovala na onim akcijama Večernjaka i Jutarnjeg. I odabrala sam si Doživljaje dobrog vojnika Švejka. I počnem čitati, okrenem prvi list i ostane mi u ruci. OK, mislim, nisam imala sreće, možda sam s vremenom zaboravila baratati sa starom prijateljicom knjigom. Ali onda završim treću i četvrtu stranicu i okrenem list i opet mi ostane u ruci. I skužim da svi ispadaju kad ih pokušam okrenuti. A listovi oni žućkasti ko za brisanje... svega i svačega. Sad mi je jeano kak ih je tiskanje tak malo koštalo (navodno 10 kn komad) i kak su ih onda mogli tak "povoljno" prodavat. Savršeni se kida od smjeha i konstatira kak je to vjerojatno napravljeno smišljeno jer su znali da raja neće čitati nego odmah šiknuti u regale, pa kaj će se truditi s kvalitetom, bitne su korice. Pa molim ljude koji su čitali te knjige, valjda ima takvih, da mi jave jel se to i nekom drugom dogodilo,ili knjigice stoje poredane tamo gdje su nekad stajale one opće enciklopedije uz koju je obično stajala i legendarna Bilo je časno živjeti s Titom kao obavezan dio obiteljskih regal-biblioteka. I ako je, da mi jave tehniku skupljanja ispalih stranica, jer Hašekovo djelo je pozamašno, pa će uskoro to postati jedna šalatica. Ili da ih dam Savršenom da poljepi stranice.Njegovom preciznošću i brzinom, to bi trajalo koji tjedan, ali tko zna, možda bi se uskoro potpuno oslobodila u svakom pogledu. Jer bi Savršeni u kombinaciji svog omiljenog ljepila, kuhanja i knjige, mogao iskemijati neki novi ludi recept krušaka, jabuka, brojki, slova i snifa kao začin. Dobar tek i ostajte mi zdravi.
Post je objavljen 27.11.2004. u 18:01 sati.