ev,ja se spremam da idem..idem,ne daleko,i vratit cu se ako Bog da josh nocas...al et...ja se spremam da idem...
sinoc sam gledala film "identity"...prvo sam mislila"vau,josh jedan horrorcic..."medjutim,od onog djela kada ed prica s a psihologom,i vidi lice maloclma riversa u ogledalu,te mu psihijatar kaze da on u sustini i ne postoji,nego da je on jedna od 10 podvojenih licnosti malcolma riversa...u tom trenutku sam pomislila"jao psihe od filma!".gledala sam ga od 22.30 do 00.00(ja mislim)i kraj je tako nevjerovatan,nekako...mislim,prava nocna mora...citav film je mene potsjecao na one nocne more,kada samo zelite da se vishe probudite,i shvatite da je sve samo bio san...san...
ova pjesmica koju ed recituje u filmu,kad ga psihijatar zove....ma morate gledat film da bi ste znali...uglavnom,ima jedna pjesmica,koja je meni uvijek bila jeziva...vidjala sam je prije na raznim mjestima zapisanu,i uvijek me je plasila...bez razloga...na izgled...i tek kad sam sinoc pogledala taj film,i povezala sve...tek tada sam shvatila...da nisam jedina koju plasi!i scenaristu je plasila,vjerovatno,takodje.kad pogledate jedan takav film,iskrenos e zapitate,da li je sve oko vas stvarno?da nist emozda i vi samo proizvod necije maste?da li uopce postojite?i da li se i u vama krije citav jedan drugi svijet,u kojem zivi armija podvojenih licnosti...da li se uopce sjecate svakog trenutka svoga zivota?ne...to je nemoguce...al ipak...jeste si ikad postavljali ta pitanja?kad malo bolje razmislim,jesam.samo ih nikad josh nisam gledala iz ove perspektive...kako znati da li stvarno postojimo?ne govorim o matrixu(premda je i taj film,iako ne volim bash naucnu fantastiku,stivo za razmisljanje,ali na jedan drugaciji nacin),nego o tome da li je uopce moguce dobiti potvrdu o svome postojanju?da li smo svi mi u sustini samo dio imaginarnog svijeta nekog malog djeteta,koje je ostalo bez prijatelja,pa je pocelo samo ih stvarati?da li smo mi svi mozda samo izmisljotina vlastitiog uma?da li ste vi svi samo moja imaginacija?moje prividjenje?da li postojite?da li je ova olovka koju upravo gledam stvarno olovka?mozda ja samo zelim da to bude olovka?da li mozemo vjerovati u bilo sta sto nas okruzuje?da li mozemo vjerovati u vodu kada je dodirnemo,kada je vidimo,kada je pijemo...kako onda mozemo vjerovati u zrak?kako onda mozemo vjerovati u bilo sta?mozda i ne izgledamo ovako kako mislimo...mozda uopce ne izgledamo?mozda smo mi svi kingov gospodin sivi,i mozda bash taj gospodin sivi ne odlazi zato sto ga mi zadrzavamo tu?mozda...ali ko moze znati istinu???
evo one pjesmice...sta mislite sta ona u sustini predstavlja?kad sam je prvi put procitala,mislila sam da ju je napisalo malo djete neko...i uplasila me je...sada,nakon sto sma je cula iz usta edwarda dakote,shvatam je kao poziv u pomoc!shvatam je kao ispovijest svake shizofrenicne osobe...shvatam je kao ispovijest svake osobe,jer ne znam koliko se osoba krije u svakom od nas...sada me pjesmica plasi josh vishe...
Last night I saw upon the stair
a little man who was not there
he wasn't there again tonight
gee whiz I wish he'd go away...
ovo samo dio dok ne nadjem citavu pjesmicu...
Post je objavljen 27.11.2004. u 17:23 sati.