Ulinija san se. He… nisan ni zna da i galebov rod pati od sindroma zimskog sna. Obavim priko dana ono osnovno ča triba, ulizen u kuću, zavali se u trosjed, pokrijen dekicom i uzmem čagod za čitat. Paralelno čitan tri knjige koje su sa znanstvene, informativne i beletrističke strane vezane oko jedne te iste teme. O kojoj se temi radi piše par postova niže. I tako mi prolete dani da se i ne okrenem.
Sutra je mojoj dragoj rođendan. Jutros san bija dostavna služba sa povećim popisom ča sve triba kupit za ukuću. Ma se isto nisan smjeja, jerbo san uspija lipu uru zadit na kavici sa ekipom. Dica i ja smo cili dan razmišljali ča da joj kupimo i nismo se mogli dosjetiti ča, tako da joj nismo ništa ni kupili.
Gren sad proštit ča ovi moji blogeri sa liste pišu pa se bacam na svoje knjige.
Zdravi i veseli bili.
Post je objavljen 27.11.2004. u 17:29 sati.