(čika Minji)
U Beogradu sam ostavila jedan crni šešir
osjećala sam ga svojim iako to nije bio
Ostavila sam u Beogradu i jedan divan sunčan dan
pogled s Kalemegdana na stalnost i prolaznost velikih rijeka
onih što su oduvijek ovdje i što će ostati
razgovor o umjetnosti na Adi i vrevu Zelenog venca
piće nepopijeno na Skadarliji
I djeda sam u Beogradu ostavila!
U Zrenjaninu mi ostale nepogledana bašta i Žućka mala žuta
čudan osjećaj mog i poznatog
pasaž do Korza i šetnja s okusom karamele
malo pozorište i stalno u uhu četir konja debela …
U Jaši sam ostavila Tamiš
jedno pravo banatsko selo
i potpunu nemogućnost da ikad zaboravim ravnicu
Sve to i još mnogo više ponijela sam sobom
tu na more i gore u Ljubljanu
u obliku starih razglednica sjećanja
i nježnosti kojima ću se vraćati
NA MOM PUTU
Što mi sad preostaje
osim da po Ljubljani iskašaljavam
posljedice jedne duge vlažne noći
zore na autobusnoj stanici
da pljujem u maramicu i da me bole pluća
što mogu nego po svom putu
idući zaneseno prema suncu
u obaveznom kaputu i sunčanim naočalama
sasvim polako tražiti riječi
tražiti ritam pulsa pjesme
koji su bitni samo sada
dok apstiniram skoro od svega
društva novina duhana i pića
Post je objavljen 27.11.2004. u 16:24 sati.