napisala sam ogroman post. pa sam ga izbrisala. opet sam napisala, i opet izbrisala. onda sam se rasplakala, i plakala poprilično dugo. sad idem spavati, ne mogu više.
Bože, molim te, ali ne malo, već te jako molim iz dubine svog bića upirem ti molitvu - daj mi snage za promjenu. u ovom ili onom smislu. jer ovako dalje ne mogu. hodam po poznatom tlu, boravim s poznatim ljudima i radim poznate stvari koje mi čak i leže. a osjećam se tako izgubljeno...
pomogla sam danas jednoj osobi. osjećala sam se dobro, jer mi je uzvraćeno osmjehom. volim kad se ljudi smiju, ne samo ustima, već očima i dušom. iskreno, prirodno i čisto.
želim se smijati.
svim blogoljupcima, posebno onima dobronamjernima, želim da ovaj vikend bude vikend radosti. i hvala za svaku lijepu riječ, one ostaju zapisane u meni, spodoba s ove strane ekrana koju većina vas nikad nije vidjela nijednu ne zaboravlja.
Post je objavljen 26.11.2004. u 23:29 sati.