Dakle, Vi bi da doradim san. Vi mislite da skrivam detalje. Pa, valjda se već znamo dovoljno dobro, pa znate da Vas nikad ne bi zakinuo za nešto opipljivo. No, recimo da idem doraditi san. ŠBBKBB fore, ha... Mislim da mogu sa sigurnošću zaključiti da bi rasplet bio ovakav: Provodili bi krasne trenutke zajedno, jedno mjesec dana. Onda bi se ja okuražio i rekao joj neke divne stvari, a on bi rekla da sam ja super, ali da ništa od toga i slomila bi mi srce. Proveo bi godinu dana u patnji (opet) i onda bi se oporavio, ali uvijek sa nekom gorčinom bi se sjetio nje. Eto Vam raspleta. Nema u Bučimira sretnoga kraja.
Prehlada je jučer uzela maha. Čak sam imao i temperaturu, ali mislim da je razlog da je jutros više nisam imao taj što sam do dva ujutro igrao GTA: San Andreas, gdje sam nemilosrdno tukao starice na cesti i gazio pripadnike manjina autima. Koliko ta jebena konzola pomaže u rješavanju frustracija nakupljenih u pravom životu, to je nevjerojatno. Da sam ja psihijatar, preporučio bi je kao lijek, siguran sam da bi to funkcioniralo. Neki dan sam našao prejebene tenisice, koje ću ubosti danas, ili ovih dana.
Evo i slike istih.

Sutra idemo na brucošijadu Richardovog faksa u Saloon. Baš me zanima kak će tam biti. Samo da rezultat na kraju večeri ne bude kao prošli petak. Potrudit ću se da ne bude. A, ništa, vrijeme je da krenem doma, jer već je mrak, a roditelji su mi rekli da je po mraku uvijek opasno, pogotovo ako si na biciklu.
Za kraj još bi samo svim ljudima preporučio da si ako ikako mogu nabave album grupe The GO! Team po imenu thunder Lightning Strike, jer već davno nisam čuo optimističniju i veseliju glazbu. Ako niste u mogučnosti doći do iste, javite mi, pa ćemo nekaj srediti.
Post je objavljen 25.11.2004. u 17:20 sati.