Eto mene na faxu s torbom teskom cca.15 kila ogromnim osjecajem gladi. Dakle - u torbi imam hrpu naketa sto me ful veseli jer ako ih rijesim ( mislim, ne ja, nego ako nažicam točno određene ljude da sudjeluju) ću dobit oko 10 hiljada tolara (oko 50 eura) a ako ih ne riješim ću ful popizdit.
Gladna sam zato što nisam ništa jela od 8 ujutro (od 9 ako pod jesti računamo i sok od naranče s tabletom za kašalj) jer sam cijeli dan u knjižnici i na anketarskom seminaru i na faxu. A sad umjesto da idem doma konačno jest još na internetu visim.
Knjižnica je bila uspješna, to je dobro, za ankete ću vam javiti oko 10.12.
Dobila mejl iz Beograda što me podsjetilo da moram sredit pjesmu koju sam počela pisat za vrijeme mog trodnevnog riječkog bolovanja ovaj vikend. A radi se o Beogradu (ako se pjesma može raditi, nije bitno). Sad je samo moram naći, mislim da sam je stavila u neku knjigu (ne u neku već u točno određenu) i naći nešto čime ću opisati ušće Save u Dunav. A to je ejdnostavno nemoguće opisati, to je jedan sasvim veličanstven prizor (sad bi rekao Arsen Kakav prizor, ali ko jebe prizor...)
Bajagu sam promašila u zagrebu iako sam mislila možda ić, Balaševića nemam namjeru promašiti.
Mislim da sam vidjela Raca Poliča danas dok sam se skitala Ljubljanom.
Niš, idem još Novi List na brzinu preletit pa tzv.kući jesti.
Post je objavljen 25.11.2004. u 16:10 sati.