Zarazne su tvoje misli, iščekivanje slova koja nastaju u zbunjenom trenutku prije sklapanja očiju, moje riječi se više ne čuju.
Moj glas je nestao- opostojanost se preselila na pounutrenost snova. Ne sjećam se onoga što sanjam- tek pokatkad kakva sirene ili razoran zvuk protutnji mojim sjećanjem- u izmaglici se gubim- napipavam.
Zatvaram oči- po prvi put vjerujem tvojoj ruci, oslanjam se na melodiju pokreta.
Lelujaju prilike pored nas, zadubljeni u rječnike, tražimo smisao za kontekst.
Prevoditelj kojem ne žele dati zasluženu nagradu- nezasluženo se kažnjavamo samokritikom iz novina.
"Snijeg u mojoj glavi zvoni, ne pitaj ništa-šuti, plače mala ...uvuče zadnji dim i popizdi od ljubav!" Vatra