U podlozi prve i zadnje scene filma In the cut je pjesma Que Sera, Sera.
Dok sam bila mala, često je pjevušila. Najčešće tu pjesmu.
Svirali su je i na našem vjenčanju. Slučajno.
Prvi valcer.
Osjetila sam njenu prisutnost. Ipak je svratila.
Čudno. Njega se gotovo ne sjećam.
Pamtim slike, riječi… ali ne sjetim ga se.
Nestvaran je. Kao da nije nikada ni postojao.
A prošlo je svega par godina.
Baka…
Nju pamtim… Volim… Jednako.
Osjećam njemu ljubav.
Ona je svjetlo. Moj osobni Bog.
Znala je voljeti bezuvjetno.
Mislim da je tajna u ljubavi.
Volim li dovoljno?
Kako odlučujemo koga ćemo zaboraviti? Koga se sjećati?
Možemo li ih zadržati?
Ili je na njima da ostave otiske prije nego odu?
A na nama da im dozvolimo.
I njegujemo uspomene.