Sreća moja što avion za Budimpeštu polijeće za 15 minuta. Inače sam trebao biti u njemu. I ostati samo jedan dan. Zato ja na posao uvijek idem s putovnicom, jer je dosta puta bilo "a četkica za zube? - Ne može!"... Javili su mi se u 1 da nesto nije u redu. Do 1.30 nismo uspjeli telefonski riješiti stvar. U 2 je trebalo već krenuti na aerodrom i pokupiti kartu usput. Tek nakon mog inzistiranja, ostavili smo sebi vremena da pokušamo još malo telefonski rješavati stvar. Još nije gotovo, telefon treba zazvoniti svaki trenutak. Hm, već drugi dan obnašam funkciju šefa mojih poslova za čitavu Europu (pošto sam otpratio svog šefa u Sudan) i odmah je krenulo sa cirkusima. Srećom, ova "laskava titula" prestaje u utorak, kada odlazim na 2-mjesečni neplaćeni odmor, prije odlaska na nove interkontinetalne avanture. Isto se desilo prije točno 5 godina kada sam ipak otišao u Budimpeštu. Sad sam barem neštio naučio o ponašanju...
Post je objavljen 24.11.2004. u 15:10 sati.