Uzalud čekam noćas...
Nema te ni u san umorna
da me pohodiš.
Samo, ko dijete, oči sklapam
suzne, da tvoj lik nađem.
Mučenice!
Al prst svoj ipak
pred korak moj upireš,
da ne skrenem bludan
u golet.
Ka Golgoti i Krstu
tvoje oči me vode
i tvoja djela
po kojima si prepoznata.
Crni svatovi te odvedoše,
sve samlji bivam ovdje,
a gore,
Anđeli ti u imenu
prebivaju
i postelju steru,
umjesto mene.
Borivoje Đokić
Post je objavljen 25.11.2004. u 00:10 sati.