Odmaram mozak. To je jedan od rijetkih trenutaka poslijednjih destak dana. Nakon Budimpešte sam otišao u Koln i tamo se družio sa prijateljima i to intenzivno. Vrlo intenzivno. Imam osjećaj da smo dan i noć neprekidno pričali. Koliko je bilo u velikoj mjeri lijepo s jedne strane, čini mi se da sam ipak dosegao "system overload" od količine prikupljenih informacija i duševnih impresija, tako da sam se u nedjelju vratio u Skopje mrtav umoran. No, Skopje nije čekalo moj odmor, već je radilo punom parom svojim tempom. Uskočio sam u "mašinu" koliko sam mogao, sve do jučer, kada sam zaradio debelu glavobolju, strašan umor u očima i emotivni breakdown. Doma je bilo previše živo i bučno, pa sam jednostavno otišao šetati gradom kako bih promijenio misli, kako bih se centrirao, oslobodio glavobolje. Nakon 2 sata šetnje centriranje je uspjelo, iako nije bilo lako na +3 stupnja u laganim ljetnim hlačama toliko dugo šetati. Nisam se smrzao, koncentracija mi je bila usmjerena na nešto bitnije u duševnom području pa sam ovo s lakoćom ignorirao. Polako, do kraja večeri (2 ujutro) glavobolja se smirila. Jutros sam se digao "ni na nebu ni na zemlji", glavobolja čeka iza ugla ali još ne napada, sve mi još bruji u glavi od energije. Inače, sinoć me ostavio Porsche na drugom kraju grada, samo 10-ak kilometara od doma. I to zbog najglupljeg mogućeg razloga - nisam mogao staviti ključ u bravu motora!!! Zato sam morao otići opet tamo u 1 ujutro s cimerom s drugim autom kako bi rješili taj "problemčić". Čovjek se osjeća skoz šašavo kada mu se desi tako nešto banalno.
Sanjao sam da su mi se konačno javili iz Ženeve sa informacijom gdje će me poslati u veljači raditi. I tako smo stajali pred kartom svijeta i kolega mi je pokazivao jedan otok sjeverno od Beringovog prolaza (između Sibira i Aljaske, za one koji ne znaju). Tamo je navodno već 4 mojih kolega, lokalci su vrlo agresivni i situacija je dosta zeznuta. Druga mogućnost je bila neka teritorija sjeverno od Norveške, daleko u ledu, blizu Sjevernog pola, gdje isto imamo navodno ured. Ova dva mjesta su naznačena kao "adrenalin places" i samo napaljena ekipa ide tamo raditi. Onda sam se probudio. I bilo mi je drago da ne trebam tamo ići. Draga moja Afriko, često te imam u mislima ovih ledenih dana i radujem se skorom ponovnom susretu.
Post je objavljen 24.11.2004. u 10:10 sati.