Evo ja sam nakon dugo vremena danas nasao mir. Mozak mi se zaustavio na sat vremena i uzivao sam u prirodi. Znam da je to zbog suncanog dana. Mene sunce lijeci!!
Izasao sam van, vidio plavo nebo, zelenilo, drvece. Polako sam se setao po kvartu. I nisam sreo nikoga. Mir, tisina, zvukovi prirode...
U glavi mi su mi se vrtila dva stiha od Norah Jones- “It’s not the pale moon that excites me, that thrills and enlights me, It’s just the nearness of you..” I usao sam u no-mind stanje.
Pjesma Norah Jones “The nearness of you” je zadnja na cd-u “Come away with me”. Nakon swih cold, cold heart, don’t know why i slicnih ipak daje sretam zavrsetak cd-u.
Plavo nebo bez oblacka i par pinija koji su se spajali u jednu sliku podsjetili su me na more i plazu. More mi fali neopisivo. Kad sjednem uz more osjecam olaksanje i mir. Tu se sjedinim sa svojom dusom. Sve je lagano.
Pozelim ici na more. Koliko je god hladno i nije onako kao po ljeti. I to s nekom frendicom. Ne curom. Htio bi upoznati neku curu s kojom cu se ovak bezveze spontano dogovoriti da idemo za vikend na more. Onako, uzivanje na plazi (u jaknama), small talk, odlazak do rive i ispijanje kavice. Ili si dofuramo kavicu na plazu. Setnja, promatranje mora, spontano sjedamo s mjesta na mjesto u prirodi, onako gdje nam se svidi, odemo dalje kad nam dodje...
Post je objavljen 23.11.2004. u 22:34 sati.