Kao dugogodisnji korisnik teretane u svakom obliku ne mogu, a da se ne osvrnem na nekoliko subkulturnih pojava/spodoba koje tamo susrecem. Nakon dugogodisnjeg istrazivanja dosla sam do ovih zakljucaka.
1. Skupina hrgansko-muskih spodoba. Znakovitost ovih spodoba jest da su po defaultu muskog spola, i uvijek u tandemu. Idoliziraju izbacivaceDakle, obrijanih glava, ramena velicine trokrilnih ormara, sa pojasom oko struka. Svaku spravu u principu zauzmu najmanje 15 minuta dok se svi ne izredaju. Redovito se glasaju polupracovjeckim izjavama poput ‘grunt, grunf, grumphrfptttttt’ jer dizu najteze utege, zilice na obrijanim glavurdama im titraju, a frendovi okolo neizbjezno vicu ‘You can do it, just one more, come on!’ Svakoga tko ne podigne najmanje 300 kila gledaju s prezirom i zaljenjem. Pljuskanje po ledjima je nezaobilazno, uz grohotno smijanje.
2. Penzici. Eh, penzici: svi ih ogovaramo, a na kraju svi mi cemo biti oni jednog dana (bogati, dobro mi ide filozofija trabunjanja!). Treba im 100 godina da se nakobeljaju i iskobeljaju sa sprava. Sto i nije toliki bed. Nervoza nastaje u trenutku kada skuzis da su okupirali sve pokretne trake, te onda hodaju puzevim korakom, a tebi se trci. I nikako da se skinu. Pa onda jos pocnu laprdati jedni sa drugima. Ajme, onda moze covjek zaboraviti na ikakvo trcanje. Naravno, oni imaju all the time in the world, a tebi je prisha.
3. Skupina kolektivno poznata pod imenom sredovjecne zene koje ne rade iliti ladies of leisure. Karakteristika ovih spodoba jest da ne prestaju mljeti. Melju non stop kad su na spravama. Najbolje od svega je da se sjednu na sprave, nista ne rade, nego samo laprdaju jedna sa drugom. Pa mogle su se sjesti u neku fotelju doma i to isto raditi (dakle, laprdati). Ali ne! Isto tako imaju vremena na pretek, a tebi se zuri, najradije bi poceo bljuvat vatru poput zmaja, samo da ih stjeras. Uzas, tolerancija mi nikada nije bila jaca strana, ali cini mi se da sto sam starija, to sam gora.
4. Mlade, trendy i savrseno gradjene cure. Jedna od omrazenijih nabrojenih spodoba. Karakteristike ovih spodobica su slijedece: obavezno visoke (dugonoge), mrsave (nemam pojma zasto onda dolaze), totalno ravnog trbuha, potpuno zategnutog tijela (grrrr!), obucene po poslijednjoj modi u Juicy Coiture trenirke, i, naravno, 100 godina mladje od mene. Sve naprave bez po’ muke, ne proliju ni kap znoja, uopce se ne zacrvene i zajapure (za razliku od ovdjepotpisane spodobetine koja izgleda sve samo ne dostojanstveno kad vjezba). Secer na kraju je kad ih vidim vani nakon svega toga daveci se u cokoladi i cipsu. Up yours!
5. Moram spomenuti i spodobe koje su fitness fanatici. Lako ih se prepozna jer su gradjeni poput zeceva, te isuseni poput bakalara. Obavezno nose majice od nekih atletskih klubova ili majice sa natpisima nekih odvratno teskih ultra-maratona/triatlona tipa trcanje po Sahari. Opremljeni su sa najnovijom opremom, mjeracima pulsa, znojnicima. Lagani kao perce nakon svake vjezbe i sprave. Piju ona energetska pica poput odurne Lucozade, Isotonica i slicnih gadarija. Ziher si u hranu mecu i svakakve proteinske i ine nadomjestke u hranu. Ako je ikako moguce, izbjegnite ih!
Nego, poput svake groupie koja drzi do sebe jedva se cekam docepati autobiografije Anthony Kiedisa zvanu “Scar Tissue”. Izgleda da ce biti puna dobrih detalja, poput raznih anegdotica o njegovom ocu koji je promijenio ime u nadasve zanimljiv cheesy porn star meets-Spanish-waiter -with razdrljena prsa-stil Blackie Dammett. Nesto poput mrsavije verzije Ron Jeremyja. Nadam se isto tako opseznom vizualnom zapisu Kiedisovog vise nego razvijenog torza te, ahem, lunch boxa, prekrivenog sa sada vec klasicnom carapom, naravno. I tako moja kolekcija knjiga, tj inteligentna seljacko-populisticka biblioteka raste.
I jos ovo: ne mogu prezaliti sto propustih nabaviti na vrijeme karte za Tom Waitsov prvi koncert nakon 17 godina u UK (bio jucer u Hammersmith Apollo).
Post je objavljen 24.11.2004. u 12:06 sati.