Naš zlatni sport počeo je pucati po šavovima, svi ih nakantali u Švedskoj. Nastavi li se tim putem, naš rukomet bi mogao krenuti stopama košarke, a još prije 12 godina bili smo drugi na svijetu iza najboljeg "dream" tima. Nakon toga košarka nam je utonula u prosječnost. Nekim "zvijezdama" se ne da igrati, valjda im je reprezentacija "zadnja rupa na svirali". Nogomet se tu još dobro drži. I oni što nisu rođeni u Hrvatskoj žele igrati za nacionalni dres. Mada tu baš i nema nekog domoljublja, više način za uzdizanje karijere. Svakako najbolji primjer bio je Dražen Petrović, košarkaški Mozart. Nije bio umišljena veličina. Sve što je postigao, postigao je samo radom, vježbajući i nakon treninga. Bio je lokomotiva koja je vukla ostale. Malo je tko od drugih igrača imao hrabrosti otkazati ili jednostavno ne doći na reprezentativni poziv pored Dražena. Nikad nije odbio poziv, pa makar to bila i nekakva revijalna utakmica. Da nije prerano tragično otišao, reprezentativna košarka nam ne bi ovako nisko potonula. Nekako, tim stopama korača i rukomet.
Još nešto da dodam. Čitam jučer u Jutarnjem da RK Metković seli u Zagreb. Mislio sam da je prvoaprilska šala, ali je datum drugi. Nekako mi je pisano u ironičnom stilu (bar mi tako izgleda). Neznam što bih o tome napisao, izgleda mi nekako blesavo, mada "razlog" o dobivanju sredstava od grada ZG izgleda normalan. Vjerojatno su se kiselo šalili?
Post je objavljen 23.11.2004. u 22:34 sati.