Ispala sam iz kruga- retro emocije.
Utrnula od hladnoće- tako želim.
Moje skandinavske misli osjećaju svoje skandinavske gene koje me gone na sjever.
Ne mogu više gledati, paziti, nazirati, nadzirati jer odavno ne žalim za propuštenim prilikama, koracima, mogućnostim, događajima.
Ne vjerujem u propuštne prilike, mogućnosti, događaje.
Svemir je savršeni red pokreta, ples emocija u suzbijanju.
Moje retro.emocije se vraćaju.
Bijela svjetla-opostojanost koju želim nekome dati.
Jutros sam se probudila u moru, krevet mi je bio lađa, tapiti jedra.
Namočenih stopala, lutala sam otocima, moje misli na papiru mokre, plutale su.
Moj kompjuter mozak za potopljene želje, kablovi izgubljene veze ka svemiru mogućnosti preživjele su ocean bistirne koji je došao s plimom.
Plimni val se naselio u moju sobu, moja naplavljena stopala, i glasovi s cd-a u 6 ujutro su me probudili...
Jutros sam se probudila u moru, krevet mi je bio lađa, tapiti jedra.
Namočenih stopala, lutala sam otocima, moje misli na papiru mokre, plutale su.