hrvatska pošta i telekomunikacije, tako se nekad zvala ta firma, izgrađena je radničkim rukama i radničkim plaćama tijekom samoupravnog socijalizma. Mnogi se sjećaju da su osamdesetih godina izdvajali cijele plaće za uvođenje telefona u svoj stan ili kuću. tada smo mislili kako je teško, i kako nas država puno košta, i kako će biti bolje kad prijeđemo na tržišnu ekonomiju.
Tuđmanova poslijeratna ekonomija osigurala je pojedincima standard u kojem će i njihovi praunuci uživati, a većinu stanovništva dovela krajem devedesetih gotovo na prosjački štap. Rupe u proračunima moralo se hitnim mjerama pokrpati, a tada u svijetu sve popularnije telekomunikacijske tvrtke počele su sve više dobivati na cijeni pa su se i domaći izdajnici odlučili na prodaju ovog nacionalnog bogatstva. Pod tajnovitim uvjetima, potpisana je prodaja telekomunikacijske tvrtke, razdvojena je od neprofitabilne pošte, dobila je monopolistički položaj (uništivši time bilo kakvu mogućnost spuštanja cijene telefoniranja) i cijenom od prodaje održala cijeli bolesni sustav i dalje na životu.
Koalicijska vlast od 2000.-te imala je legitimitet i potpunu podršku biračkog tijela za korjenite promjene u društvu, uvođenje reda u gospodarstvo i konačnu tranziciju (tzv. drugu tranziciju) iz starog urušenog sustava u novu tržišno orijentiranu ekonomiju. Član te vlasti, doprošlogodišnji ministar Pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić, ulazi pak ovih dana u projekt drugog fiksnog operatera za područje RH, i iako po hrvatskim zakonima (koje je usput donosila i pljačkaška HDZ-ova vlast) on vjerojatno nikad neće biti kriv, zdravom razumu je jasno da je ovaj čovjek u potpunom moralnom glibu, sukobu interesa i još jednom pljačkaškom pohodu na građane ove države. Čovjek koji je bio ministar u resoru koje pokriva telekomunikacije sada predstavlja privatne investiore koji ulažu u taj sektor, a znajući da se ovakvi veliki projekti planiraju više godina, taj čovjek je već kao ministar vjerojatno planirao privatni biznis i time direktno oštetio svakog od građana Hrvatske. Govoreći da iza svega stoji hrvatski kapital, a Slavonska banka koja mu daje bankovnu garanciju u potpunom je vlasništvu austrijske Hypo-Alpe-Adria banke, on pokušava podilaziti narodu koji je sklon ksenfobiji i više voli domaće ma makar ga i pljačkalo, nego strance koji dolaze čistih ruku u pravednu tržišnu bitku. Prisjećam se pritom nedavno odbijene Švedske tvrtke koja je konkurirala za mobilnu mrežu...
Čovjek koji na ministarskom mjestu prima ogromnu plaću hrvatskih poreznih obveznika, ima sve privilegije toga radnog mjesta, a koristi ga za kreiranje svoga budućeg poslovnog carstva. Što na sve kaže HRT-ov Dnevnik u petak 19. studenoga; niti riječi o sukobu interesa. Komentiraju Žuvanićev izbor kao dobar marketinški potez. Sukob interesa se niti ne spominje. On sve prezentira sa smješkom, jer, vjerojatno misli, ako je spašen Žužul koji upravo obnaša ministarsko mjesto, zašto bih se ja bojao. Napominje kako je od njegovog ministrovanja već proteklo punih godinu dana, a kao što sam gore već napomenuo, tko god se bavi poslom zna da se ovakove stvari ne planiraju godinu, već mnogo duže.
Akcija je jedino što će spriječiti ove ljude u pohodu na tuđe. sad smo definirali probleme, ne treba ići u podrobnije analize, mnogi se se u njima izgube. Spriječimo iste scenarije sa HEP-om, po svemu je on sad na redu, a cijena te firme je ogromna, mnogi će htjeti komad tog kolača. Akcijama spriječimo isto; na blogovima ima dovoljno ljudi koji umreženi mogu učiniti divovske korake na ovoj zapostavljenoj i uspavanoj sceni. sjebimo korumpiranu vlast. ako imamo ovakvu državu, možda bolje da je nemamo.
Post je objavljen 23.11.2004. u 15:23 sati.