Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kulerica

Marketing

Muskarci, planine, more i mirisi

Bauljam ja tako neki dan po dm-u kadli mi zazvoni telefon. Zove me muzic i veli ak' si jos u dm-u daj mi pikni dezic, po mogucnosti ovaj koji vec imam, a ak' njega nema, izaberi neki koji ti se svidja. Ok, nista lakse. Vrijeme je bilo za samoubit se i nije mi se izlazilo van, tako da je svaki razlog da produzim boravak na suhom i toplom bio i vise nego dobrodosao.

Naravno da dezica kojeg on koristi nije bilo i tako sam se bacila na snjofanje siroke ter bogate ponude, upakirane uglavnom u tamnoplavo-crno-sive kutijice. I kaj da vam velim, vecina tih muskih dezica mirisi isto! A tek imena?! Ne mislim na imena firmi, njih znate, nego imena mirisa... Sve neka muzevna, k'o da prodaju testosteronsku terapiju, a ne obicni dezodorans. Moram primijetiti da su proizvodjaci skroz ignorirali njezne duse medju muskarcima, one koji ne zele mirisati po divljoj avanturi, a o zaobilazenju gay populacije da ne pricam. Ili su njima namijenjeni zenski mirisi?! Hm, nemam pojma. Anyway, otvorila sam i pomirisala valjda sve dezice koji su postojali i nikako se nisam mogla oteti dojmu da su fakat ekstremno slicni. I kaj mi je onda preostalo nego da se probam sjetiti pokoje reklame, u slaboj i lakovjernoj nadi da ce mi ideja iza proizvoda mozda pomoci da se odlucim.

Ma, vraga. Sve cega sam se mogla sjetiti bili su odlomci s nebuloznim scenama poput nekih od sljedecih:

Scenarij prvi: svjeze obrijan, uredno skvarcan i nasmijan muskarac gleda nas s vrha planine. Naravno, oko njega nije friski zrak Himalaja, Mont Blanca ili vec neke planine koju je upravo osvojio, oko njega se siri zavodljiv miris dezica kojeg je stavio na sebe tjedan dana ranije, tijekom prvog dana ekspedicije. Odmoran izraz njegovog lica govori nam da je osvajanje planinskih vrhunaca piece of cake, a u ekstremnije glupljim varijantama istog tipa reklame, u onima koje otvoreno vrijedjaju inteligenciju svojih gledatelja, kraj macho junaka obicno se nalazi prekrasna, svjeze nasminkana i uredno pocesljana manekenkica koja je, kao svaka prava zena, vjerojatno vlastorucno odgovorna za popeglanu obleku naseg junaka-planinara.
Poruka br. 1: s nasim dezicem osvojit cete svaki vrh (a i dalje cete fino mirisat).
Poruka br. 2: s nasim dezicem u paketu dolazi preplanulost, zdravi zubi i dobra kondicija.
Poruka br. 3: cak i ako planinarenjem zelite na par dana pobjeci od zene, ona ce se stvoriti na vrhu i prposno vam se objesiti za rame.

Scenarij drugi: vrlo slican tip muskarca, eventualno s dvodnevnom bradom, ali urednom, nesto petlja po jedrilici. Iza njega se vidi prekrasno plavo more i neki sitni valovi, a on ima vjetar u kosi i hrabro juri nepreglednim prostranstvima ili barem do prvog otocica, jerbo je cijela stvar atraktivnosti radi snimana u nekom arhipelagu u kojem bi najdulje jedrenje moglo trajati brat-bratu pola sata. Na jedrilici moze i ne mora biti gorespomenuta manekenka, ali dobro je da bude, jerbo su ipak zene te koje muskarce opskrbljuju kozmetikom.
Poruka br. 1: s nasim dezicem automatski postajete njegovani sminker s debelim bankovnim racunom u dzepu sakoa, skupim autom u garazi i jedrilicom u nekom prekrasnom primorskom gradicu. Nemojte zaboravit da s konkurentskim mirisom gubite sve to ili barem dio.
Poruka br. 2: ako vam je imidz naveden pod jedan previse pekmezast, nas dezic od vas ce uciniti muzevnog mornara koji hrabro plovi nemilosrdnim i divljim morima, osvajajuci nepoznate kontinente, ucrtavajuci konture novopronadjenih obala na zemljopisne karte. Zenu na brod dobivate ovisno o osobnom nahodjenju. Glavno da fino mirisite, zlim urodjenicima-ljudozderima to je oduvijek bilo bitno.

Scenarij treci: vi ste obican gradski decko. Nosite neupadljive, ali skupe traperice i dizajnersku sulju. Na nogama su vam neke sminkerske tenisice, a preko ramena objesena torba. Sredjujete kosu gelom kojeg posudjujete od svoje cure, ali koristite svoj dezic. Neke stvari su ipak samo vase, a vi ste preizbirljivi da biste pristali na kompromise. Ljubite svoju polupospanu, ali od ranog jutra pazljivo sredjenu curu, izlazite iz kuce i pretvarate se u nezasitnog osvajaca: komadi vam se u prolazu smijese, dodiruju vas ili vam namiguju, a radi sulude ideje koja samo jos najslabije placenom osoblju najlosijih marketinskih agencija moze biti duhovita, dobivate i deckica koji vam salje pusu, tek toliko da se vidi da ste vi, proizvodjac dezica i publika opcenito senzibilizirani za gay populaciju i skroz vam je ok da vas neki malisa potapsa po guzi, onak, usput.
Poruka br. 1: dosta nam je reklama koje vam obecaju jahte, vile i sportske uspjehe. Budimo realni. Dovoljno je reci da ce se svaka zena koja prolazi kraj vas baciti u vase narucje. Ako to ne ucini, onda je lezba.
Poruka br. 2: cak i siromasni studenti koji se gradom ne vozaju u skupim dvosjedima, nego se voze biciklom, javnim prijevozom ili cak idu pjeske imaju sanse pokupit komada, a istovremeno je skroz ok zaboravit cinjenicu da vec imate curu. Sjetite se, na glavi vam je njezin gel.

I tako dalje... Anyway, nasla sam se na sto muka. Nisam htjela da mi muzic odjednom ode u planinare ili jedrilicare, a jos manje mi se svidja ideja da mu se neke zene sumnjivog morala vjesaju pod ruku cim izadje iz kuce. Ili mozda muskarci?! Kako god da okrenem, nijedna od tih ideja nije mi se svidjela. I koji sad da mu dezic kupim? Ma, nema veze, ionako svi mirisu jednako.



Post je objavljen 23.11.2004. u 15:51 sati.