Augh, još jedan zabavni koncertni tjedan je iza mene, a sastojao se od 4 koncerta, i to sva 4 u KSETU tako da sam semalo overdoseala, ali svejedno idem na Antenat u 'Čvaru večeras.
PRVI su bili Scientistsi predhodnuti Babiesima, kao istinski NO Jazz koncert na No Jazzu. Babiesi standardno pozadinski, a i stigla sam na samo 3 zadnje pjesme. No, nisu mi uopće nedostajali, jerbo su se ionako pred Scientistsima mogli poklopiti ušima. Australci su odsvirali nevjerojatno dobar koncert, i to je otprilike sve čega se u ovom trenutku sjećam... Znam da sam skakala cijelo vrijeme i sam za vrijeme par stvari razmišljala "Zakoooon!", i da sam se čitav petak trijeznila od afterhoura potpomognutog litrama Vranca. Daj neka netko onoj INAi kraj KSETa organizira neko bolje crno vino.
DRUGI su bili The Clogs i Kammerflimmer Kollektief dan poslije Scientistsa... i bili su... čudni? The Clogs su bili dosadni, nekakav nešto, uglavnom mislim da su to zamislili kao neku kontemplativnu glazbu, s hrpom čudnih zvukova i bez ikakvog smisla. I'm a bit too punk for that. Ovi drugi glazbeno i ne toliko dosadni, ali ne vjerujem bendovima koji sviraju gudalom po elektičnoj gitari baš... od jedno '75, i guess.
TREĆI su bili Supersuckersi koji su bili totalan tulum, isplesala sam se ko nikad, zajedno sa forumaškom ekipicom totalno išutala pred pozornicom, napila se, crtala redneck gitaristi brkove nakon koncerta, oduševljeno skakala na New Bomb Turkse prije i poslije i tako to... Mda, i brojala modrice dan poslije. Zakon, uglavnom.
ČETVRTI su bili Acid Mothers Temple i prije njih Seven That Spells (koji su mi pobudili sjećanje na preočajne Abrakadabar, jerbo im je basista isti, ali mi je drago reći da je isti napokon našao malo bolji band- ma, bulaznim). AMT su mi prvih pola koncerta bili nevjerojatno smješni, svaki put kada bi pogledala prema pozornici bi umrla od smijeha. Onda je počela ova stvar koja me potpuno zaokupila, a kroz glavu mi je prošla debilna misao "ovako bi Tool zvučali da imaju soli u glavi" i nakon toga sam se totalno zadubila, samo sam mirno stajala, pomalo osjećala bol u nožnim prstima od prošle večeri i uživala. Potpuno bolesno (ej, koliko gitarista udari tipa u publici gitarom po glavi dok istu pokušava okačit o reflektor) ali ujedno i zaokupljajuće i nevjerojatno glasno (koliko sam čula, bila je i neka oklada u pitanju). Nemam što opisivat, tko nije bio, neka pati, ono se stvarno trebalo vidjet.
No, ovih dana ću se potruditi napisati i nešto o nekom albumu, vjerojatno ponovo dobivenom Flowers of Romance (Krivi, "majčinski" -da ti hebo majčinski- kiss & hug), pa stay tuned & beautiful, fkors.
Post je objavljen 23.11.2004. u 14:07 sati.