Moglo je planuti.
Jako, nezaustavljivo, i spaliti sve u nepovrat.
Ta me spoznaja noćas dovela do ruba suza.
Srce mi je lupalo sto na sat. Iako je sada opasnost prošla.
Ona realna.
Uvijek još postoji opasnost da mogu ponoviti istu stvar.
Pa si mislim, koje su sve bile sretne okolnosti...
Što nisam neke stvari stavila blizu, jer bila je vruća, a ja to nisam znala.
Što nisam ostavila zastore da zastiru svjetlo u sobu, nego sam ih maknula. Da ne bude tama. Nek drvo života dobije dnevnu količinu svjetla.
Sva sam ponosna krenula u svoj dan.
Puna očekivanja, nadanja, strepnje neke, i veselja.
Ni ne sluteći zao potencijal koji su zaustavile samo sretne okolnosti.
Nakon 12 sati ugasila sam peglu.
Potrošeno je puno energije.
Ali to je na sreću, jedina šteta kojom se itekako mogu nositi.
Ja, sretnica.
Post je objavljen 19.11.2004. u 10:32 sati.