Marketing
Danas o svemu po malo!
Jučer je bila godišnjica pada Vukovara. Lutala sam po ovom našem blog i čitala razna mišljenja o tim groznim događajima i moram priznati da svi govore o mržnji, nemogućnosti oprosta, žrtvi ljudi... E pa moje mišljenje je, primijetila sam, ipak drukčije od većine onoga što sam uspjela pročitati. Ja ne želim umanjivati tragediju koja se tamo dogodila ili patnju kroz koju su ti ljudi prošli, ali najgore što se može napraviti je pojednostavljivati stvar do beskonačnosti.
Naravno da je nemoguće da će silovana djevojka oprostiti silovatelju, ali ne treba ona zato mrziti sve ljude srpske narodnosti. Pa nije neko dijete od 10 godina u Srbiji krivo, što je neki monstrum silovao tu djevojku, a veže ih jedino nešto toliko umjetno kao narodnost.
Naravno da ljudi koji su izgubili svoje domove nikada neće moći zaboraviti svoje prve susjede koji su im zabili nož u leđa, ali oni moraju znati da postoje i dobri srpski susjedi, i da to što je netko srbin ne znači automatski da je četnik.
Naravno da ljudi koji su izgubili svoje voljene u ovom našem odvratnom ratu nikada neće na njih zaboraviti, i uvijek će u njima tinjati želja za osvetom (pa ipak smo ljudi). Ali treba znati da je krivac onaj tko je počinio to ubojstvo, onaj koji ga je podržao glasom ili šutnjom, a ne cijeli narod.
Kao što sam rekla, znam da je moje mišljenje drukčije od mišljenja većine u Hrvatskoj, ali ja ne mogu mrziti jedan narod zato što su pojedinci iz tog naroda činili zlo.
Uvijek se sjećam jedne Balaševićeve rečenice, a s tim ću i završiti za večeras - Nemoj mrziti cijeli narod, mrzi pojedince, pa do kud stigneš...
Post je objavljen 19.11.2004. u 00:37 sati.