Pjesmu mi je, u dubokome gnjevu, izgovorio jedan skromno obrazovan, jednostavan čovjek, Hrvat iz Vukovara, dalekoga muslimanskoga podrijetla. Dok mi je pričao što se tamo zbiva, nije ni slutio da govori u stihovima i rimama, još manje da je to što govori i jedan pjesnički oblik starije hrvatske književnosti iz 17. - 18. stoljeća pisane arabicom - takozvane aljamiado literature - pa sam, zapisujući, njegov govor tek neznatno dotjerao i, po antologijskom Duvanjskom arzuhalu, nazvao arzuhalom - što na turskom znači koliko i memorandum. Neka to i bude.
Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.
Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem gospodo,
platit ćete Vukovar.
Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar -
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.
Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar -
zapamtite gospodo,
platit ćete Vukovar.
Dugo će još Dunav teći
platit će se svaka stvar -
ja vam jamčim, gospodo,
platit ćete Vukovar.
(Pjesmu je Tonko napisao 1. prosinca 1991. godine. Budući da sam rođen istoga datuma, ali nešto mlađi i budući da smo se Tonko i ja uzajamno poštovali, što je meni činilo posebnu čast, sa zahvalnošću ovu pjesmu objavljujem ovdje. I to ne zato što ne vjerujem Scorpyu, nego zato što znam da je Šoljan puno bolji pjesnik od Vojtile. To je samo moje mišljenje, i ništa više. Ali, ako nekoga zanima, upravo sam ja, kao urednik, objavio prvi prijevod Vojtilinih pjesama. I to na srpskom, jer je prevodilac bio iz Novoga Sada, kuštravi pjesnik i nemirnik, Red Sudarski. Bilo je to, valjda mjesec dana nakon što je Vojtila izabran za rimskog biskupa.)
Post je objavljen 19.11.2004. u 00:00 sati.