presli smo talijansku granicu. totalni fakin dozivljaj. drmao sam nepoznatog tipa za ramena euforicno brijuc kak sam bog. frajer koji nas je pokupio nas je odjebo brzo i mi smo nastopali nekakvu familiju s nekim velikim autom. zapravo kurac familija, neki penzići su bili u igri. ali dobro, kupili su nam i kolu na benzinskoj i bili su skroz ok. frajera su otpeljali u veneciju a ja sam se iskrcao negdje na autoputu. stopao sam jedno vrijeme, bilo mi je ful super kaj sam uspio doc u italiju i nije mi bilo tesko. nakon nekog kraceg vremena mi je stao neki kit s kamioncekom. ono, tamić nekakav il nekaj, pojma nemam vise. ja sam u međuvremenu metnuo one hlace koje mi je poklonio frend. e sad, vozim se ja tak s tim tipom koji kurca nije kuzio engleski i on mi nekak gestikulirajuc postavi pitanje da kaj mi nije vruće, da zakaj sam u hlacama. reko fakat, vruce je pun kurac, skinut cu hlace, ionako imam one neke sarene havajske ispod.
e sad, jebote. skinem ja hlace a tip izvadi dvajs soma lira i metne tam iznad pretinca ispred mene. ja ga gledam, reko koji kurac brijes? i tip fino ide rukom u znak drkanja. reko jebote buraz, "no", ono
odjebi papcino. on skuzi i onda pokazuje kao, ak necu da ja njemu zdrkam, ocu li da on meni. mislim, stopao sam godinama prije i svega sam se nagledao ali fakat mi nije trebao takav papak na putu u spanjolsku. ono, nisam znao NIS talijanskog, kak da ja njemu velim da idem u drugu drzavu ne bi li karao zensko. ono, zenu jebote. tak je on brijao jedno 10 minuta prije nego kaj je skuzio da nema sanse da iko ikome drka u toj prici.
uglavnom, ostavio me kraj autoputa gdje je skretao. i sad, jebes ti komunikaciju na engleskom kad tip opce ne kuzi. prebacim se ja na hrvatski. kobna greska. stojimo mi tam na krizanju i ja ga ocu pitat kam on ide a kam ja. nisam znao da "tu" znaci ti. ja pokazujem prema cesti na koju sam ja isao i pitam -"tu?" a on pokazuje na cestu na koju on ide i veli da ne, da on ide tam. nisam bas kuzio. reko jebote reci mi kam da idem. dal idem TU? (pokazujuc na autoput) a on veli ne, TU ide tam. nakon jedno 10 minuta sam ja skuzio da tu znaci ti pa sam oso na autoput smijuc se ko zadnji kreten. kad sam izlazio iz kamiona, maznuo sam mu onih 20k lira. ko ga jebe, nije ih trebao vadit.
stao sam se uz autoput i krenuo stopat. tu je pocela pizdarija. mislim, bilo je jedno 33 stupnja, totalno nisam bio sretan s tim. skupljao sam pizdarije koje sam nasao pokraj mjesta di sam stopao. nekakva metalna plocica nalik na kreditnu karticu il nekaj. bila je sva sfrkana, reko jebeno, suveniri. jos sam par tih sranja skupio, guba mi je bilo. vrijeme je prolazilo a ja sam bio zedan, gladan i bilo mi je vruce. stopao sam jedno 3 ili 4 sata, nemam pojma, nisam imao sat sa sobom. ali bilo je jebeno vruće. stala su mi neka 2 decka mojih godina i znali su engleski. nemres vjerovat.
slusali su beastie boyse, dali mi sendvic i sok. bio sam jebeno odusevljen. ispricao sam im kam idem i zakaj. nakon toga su bili preodusevljeni s tim i otfurali me u neki gradić na zeljeznicki kolodvor i kupili mi kartu za vlak do milana.
cekao sam tam vlak jedno vrijeme a onda sam se ukrcao i udri mala u milano. prvo kaj me odusevilo sto se italije tice su bile ceste. ono, autocesta im je pun kurac bolja od nase. a vlakovi? jebeni zakon. ono, gomila prostora, nis se nije drmalo i treslo ko kad ides u vrbovec i to je bilo predobro. nakon jedno sat vremena dosao sam u milano i sad je trebalo nekak skupit lovu za put do barcelone.
prvo kaj sam skuzio je da jebote, i fakin prosjaci imaju mobitele. ono, na kolodvoru pun kurac prosjaka a ekipica si fura mobitele. nemres vjerovat. uglavnom, pogledao sam si kad mi ide vlak za barcelonu, direktni. isao je za par sati, ne sjecam se sad tocno i ja sam trebao skupit 250k lira u roku tih par sati. reko, nije bed, budem. dok imas ono, plemenitu vitešku misiju nis se ne cini tesko. ne samo da se ne cini, nego nije. jedini problem je bio kaj talijani pojma nemaju engleski, ali POJMA. njima objasnit nekaj je bio jebeni suicid.
poceo sam zicat sa frazom iz filma. nisam znao bolju. ono, got any spare change i te spike uz pricu zakaj mi treba. vjerujem da bi puno njih smatralo to romanticnim da su znali o cem pricam. ali vecina nije. dosta sam zivaca potrosio u tih par sati, ono, gomilu zivaca zapravo. ali isplatilo se.
skupio sam oko 200k lira i krenuo kupit kartu. vlak mi je isao za 10 minuta i reko, necu zakasnit na njega, ubil bum se, predugacak je put.
otisao sam na blagajnu kupit kartu jer mi je baba rekla da ekipa do 26 godina moze kupit kartu s nekim brutalnim popustom i izracunala da me karta onda kosta oko 130k. reko super, dajte mi jednu. glupa kucka nije znala engleski bas najbolje i fino me uputila da kartu moram kupit u vlaku.
usao sam u vlak i nastavio zicat. neki tip se ponudio da mi kupi citavu kartu kad je cuo moju plemenitu misiju al reko stari, ne treba, daj mi samo neku siću, skupil sam za kartu. veli tip ok, kak hoces. malo sam se setao po vlaku dok nisam naletio na konduktera. vlak je kretao za minutu i ja sam fakerski izvadio lovu i reko tipu davaj kartu, imam repa, ne. daj rtuka, idem k picki.
no, međutim. on mi je samo kratko objasnio da se kod njega ne kupuje karta s popustom, nego kod one KURVE koja me zajebala i da platim 260k. reko nemam buraz, daj do nekam. nemre. direktan je vlak. lagano me pogurnuo van i u roku 10 sekundi po mom izbacivanju vlak je krenuo.
jebo sam im mater svima. milu.
...
Post je objavljen 24.05.2004. u 22:32 sati.