Nekoliko sitnih nesavršenosti ne bi smjelo dodrivati veliku posebnost.
Poput one priče o sagu koji ima jedan krivo istkani čvor.
Ne smije biti savršen.
Kažem ti, u tome i jest njegova savršenost.
Tako je i jedna bistrina možda već pomućena sitnim nesavršenstvima.
Ali nisu sitne stvari krive, nego sitna snaga u krupnom planu, koja vreba poput gladne zvijeri.
E, sad. Možeš trčati. Al, ponestalo ti je kondicije.
Možeš se boriti, al ponestalo je vremena.
Zato ćeš ignorirati,
obuhvatiti cjelinu i još barem na trenutak usmjeriti misao na onaj ljepši dio jezerca, u kojemu se još ogleda sunce i koje još nije prekrio hlad.
Duboko na dnu jezera čuči neka mala nada da možda nikada ni neće.
Post je objavljen 18.11.2004. u 21:39 sati.