Drugi Arapsko izraelski rat (29. listopad – 07. studeni 1956. godine)
Francuskoj i Velikoj Britaniji novi politički kurs, koji je zauzeo Egipat, ugrožava i dovodi u pitanje njihov utjecaj na Bliskom istoku, a poglavito oko Sueskog kanala. Naime, Egipat je u srpnju 1956. godine nacionalizirao Sueski kanal, a to je bio jedan od povoda za intervenciju Francuske i Velike Britanije. Međutim, ima tu još nečega, Egipat je krajem 1955. godine nabavio iz tadašnjeg SSSR-a i drugih istočnoeuropskih zemalja velike količine modernog naoružanja, a to pak je predstavljalo prijetnju za tadašnje ekspanzionističke težnje Izraela. Vojničkom logikom trebalo je napasti što prije Egipat, prije nego se egipatski vojnici obuče i uvježbaju za rukovanje novim naoružanjem.
Britansko-francuske snage namjeravaju sinkroniziranim napadnim operacijama na Sinaju i u području Sueskog kanala razbiti Egipatsku vojsku, svrgnuti Nasera (tadašnji egipatski predsjednik), te tako prekinuti razvoj egipatske nezavisnosti. Plan je dalje predviđao da napad započne Izraelska vojska uz snažnu potporu britansko-francuskih zračnih snaga. To bi prisililo Egipatsku vojsku da koncentrira svoje snage na područje Sinaja, a britansko-francuske snage tada bi pomorskim i zračnim desantima zauzele područje Sueskog kanala, time odsjekle egipatske snage i uz sudjelovanje izraelskih snaga uništile egipatsku vojsku negdje u pustinjskom dijelu Sinaja. To je trebalo izazvati Naserov pad i postizanje ratnog cilja.
Neposredno pred početak neprijateljstava Egipatska vojska broji oko 100 000 vojnika, 500 tenkova, 400 zrakoplova i oko 40-tak manjih ratnih brodova. No, tu su još egipatske snage dragovoljaca i Nacionalna garda ustrojene na teritorijalnom principu.
Britansko-Francuski Ekspedicijski korpus jakosti je oko 20 000 vojnika razmještenih po bazama u Sredozemlju, 500 zrakoplova i preko 200 ratnih brodova. Izrael angažira snage jakosti četiri divizije.
Bez objave rata, nadnevka 29. listopada, napadom izraelske zračno-desantne bojne na prijevoj Mitla, uz istodobno otpočinjanje djelovanja po cijeloj crti bojišnice. Egipatske postrojbe pružaju veoma snažan otpor, a Egipatsko Vrhovno zapovjedništvo izvlači dio postrojbi na područje kanala jer raspolaže podacima da će britansko-francuske snage tu izvršiti desant. Izraelske divizije uspijevaju ući 16 kilometara na egipatski teritorij i pritom zarobljavaju jednu egipatsku diviziju, a sukladno planu i dogovoru izraelske postrojbe se zaustavljaju i počinju se ukopavati, te uređivati položaje za obranu. Velika Britanija i Francuska svijetu obznanjuju da žele razdvojiti zaraćene strane, pa angažiraju svoje desantne snage i to: Britanci na Port Said, a Francuzi na Port Fuad s namjerom da nastave prodor uz kanal prema El Kantari, Ismailiji i Suezu. Francuzi uspijevaju zauzeti Port Fuad, ali Britanci imaju probleme kod Port Saida.
Svijet reagira oštrom osudom, a SSSR prijeti, da ako se napadi i neprijateljstva ne zaustave, otvorenom vojnom intervencijom. Jasno je da nakon ovoga Britanci, Francuzi i Izraelci moraju povući svoje snage iz Egipta, a na Sinaj dolaze snage UN.
Time je Drugi Arapsko izraelski rat završen, no, na pomolu je uskoro Treći rat.
Post je objavljen 18.11.2004. u 21:31 sati.